U savjesti ne postoji obveza da se poštuje takve zakone; umjesto toga postoji teška i jasna obveza da im se pruži otpor kroz prigovor savjesti ' (citat iz enciklike Evangelium Vitae bl. Pape Ivana Pavla II.). Vjernici koji se protive Državi moraju biti spremni da trpe posljedice koje proizlaze iz vjernosti Kristu.

" Evangelium vitae " koje govori o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog tijela.

Objavio je još jednu encikliku na temu kulture života pod naslovom Evangelium Vitae 1995. godine.

Upravo ga je to navelo na pomisao da bi trebalo utemeljiti profesionalno udruženje koje bi se osobito usredotočilo na etičke oblike ginekologije i porodništva, slijedeći upute enciklike »Evangelium vitae« (Evanđelje života) pape Ivana Pavla II.

Pitanjima života te poštovanja dostojanstva ljudskog života Papa je posvetio enciklike Veritatis splendor, 1993. te Evangelium vitae, 1995. U obranu čovjeka i njegova izvornog dostojanstva Papa je progovorio i u svojim socijalnim enciklikama Laborem exercens, 1981., Solicitudo rei socialis, 1987., Centesimus annus, 1991. Progovorio je i o dostojanstvu žene (Mulieris dignitatem, 1988.), osoba koje pate (Salvifici doloris, 1984.), a nije zaboravio ni djecu te stare i nemoćne (pisma iz 1994. te 1999.) U svemu Papa govori o životu kao neprocjenjivom daru te upozorava da ljudski život svoje najdublje dostojanstvo pronalazi u samome Bogu koji je stvorio čovjeka na svoju " sliku i priliku ".

Papa Ivan Pavao II. objasnio je u svojoj veličanstvenoj enciklici o pitanjima života, Evangelium vitae, da je osnovni uzrok za učestalo i raznoliko kršenje ljudskih prava koje pogađa današnji svijet, nesposobnost čovjeka da spozna sebe kao tajanstveno drukčijeg od ostalih stvorenja ovoga svijeta, da shvati transcendentni karakter svoje ljudske egzistencije, kao i nesposobnost da sagleda život kao divan Božji dar, nešto sveto, povjereno odgovornosti čovjeka i njegovoj brizi i poštovanju. [ 3 ] Kao što bi hebrejski psalmista, a još više istraživači današnjice svjesniji beskrajne veličine svemira i njegovih neriješenih zagonetki (npr. postoje li crne rupe?) mogli uskliknuti: Gledam ti nebea, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ali samo rijetki među nama čuju odgovor: Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni (Ps 8,4 - 6).

Ukratko, ljudski život je uvijek dobro, jer je on« očitovanje Boga u svijetu, znak Njegove prisutnosti, trag Njegove slave »(Evangelium Vitae, 34).

Dosljedno, papa Benedikt XVI. podsjećajući na encikliku Evangelium vitae, naglašava: ' Crkva snažno zagovara tu povezanost etike života i društvene etike, u svijesti, da ne može imati čvrste temelje ono društvo, koje dok potvrđuje vrednote kao što su dostojanstvo osobe, pravda i mir radikalno (se tome) protivi: prihvaćajući i tolerirajući najrazličitije oblike nepoštovanja i povrede ljudskog života, nadasve ako je slab i na rubu '.

Evangelium vitae (EV) treba pokrenuti hitnu opću mobilizaciju svijesti.

Osvrnuo se i na encikliku Pape Ivana Pavla II. Evangelium vitae koja je svojim ne samo teološkim, nego i sekularnim argumentima izvrsno sredstvo za obranu života i putokaz zdravstvenim djelatnicima koji su tu da služe životu, da budu čuvari života.

Kršćanska savjest ima unutarnju potrebu jačati se dubokim motivima koji se bore u korist prava na život, kazao je Papa te podsjetivši na encikliku Evangelium Vitae Ivana Pavla II. napomenuo kako svaki čovjek koji je iskreno otvoren istini i dobru može u naravnome zakonu upisanome u srcu prepoznati svetu vrednotu ljudskoga života.

Oni vrše jako važnu i ponekad odlučujuću ulogu u promicanju mentaliteta i običaja (Evangelium vitae, br. 90).

Ovdje dodajem riječi blaženog Ivana Pavla II., riječi koje ljudi ovoga svijeta ne razumiju, ne prihvaćaju, protiv kojih se ponekad i agresivno bore, a one će im suditi: Tko napada život čovjeka, na neki način, napada samoga Boga (Evangelium Vitae, 9), Prekid trudnoće užasan je zločin (EV 58) i Vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno ubojstvo nedužnog ljudskog bića teško nemoralno (EV 57). Onaj koga se ubija nevino je ljudsko biće koje započinje život, nedužno koliko se uopće može zamisliti, ono se nikada ne bi smjelo smatrati napadačem, još manje nepravednim napadačem (EV 58).

Posebni događaj za one kojima je na srcu obrana svetosti života bit će " Dan Evangelium vitae " koji će se održati ovdje u Vatikanu u sklopu Godine vjere, 15. i 16 lipnja...

Prava " summa " stajališta Svete Stolice u obrani života sadržana je upravo u jednoj od njegovih enciklika - " Evanđelje života " (Evangelium vitae).

U povodu pete obljetnice objavljivanja te enciklike u Rimu je od 11. do 14. veljače održano opće zasjedanje Papinske akademije za život na temu " Enciklika Evangelium vitae: pet godina suočavanja s društvom " na kojem su razmatrane pobjede i porazi međunarodnog zauzimanja Svete Stolice u skladu s Papinom enciklikom.

Na još jednu proturječnost nailazi se na području potpomognutog samoubojstva (eutanazije), u vezi s kojim se često koriste " izrazi koji nisu primjereni liječničkoj stvarnosti " i smrtne kazne o kojoj " Evangelium vitae " razmišlja samo kao o akademskoj pretpostavci u iznimnim prilikama koje su danas neodržive.

Ovdje moramo svakako spomenuti papu Ivana Pavla II. sa svojom enciklikom " Evangelium vitae " koja govori protiv eutanazije.

Osim toga, izjave pape Ivana Pavla II u enciklici Evangelium vitae (publicirane 1995. god.) pokazuju nesklonost prema smrtnoj kazni.

U Evangelium vitae papa kaže da država ne bi trebala provoditi smrtnu kaznu osim u slučajevima apsolutne potrebe: drugim riječima, kada ne bi bilo moguće na drugi način obraniti društvo (EV 56).

Dio teksta iz Evangelium vitae, gdje papa kaže da su takvi slučajevi zbog napretka u kaznenom sustavu, vrlo rijetki, ako ne praktički i nepostojeći citiran je i u članku 2267.

Ponovno naglašavamo vrijednost nauka o prizivu savjesti u enciklici Evangelium vitae (72, 73 i 74), naročito onog dijela koji se odnosi na sudjelovanje kršćana u programima koje donose političke stranke, pa se nadamo da će se ozakoniti dodatak članku 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka koju su donijeli Ujedinjeni narodi 1948. godine, kako bi se osiguralo pravo na priziv savjesti i branilo to pravo bez ikakve diskriminacije na području rada, školovanja i pri vladinim dodjelama sredstava. 8. U zaključku donosimo želju Svetog Oca, kao poruku nade i zalaganja u izgradnji ljudsko društva prema ljudskim mjerama:« Stoga, molim Gospodina da pošalje među vas, draga braćo i sestre, kao i među sve one koji se bave znanošću, medicinom, pravom, politikom, svjedoke koje imaju ispravnu savjest da brane i promiču« sjaj istine »i da podupiru dar i misterij života.

U tome nastojanju svima će biti od pomoći tri važna Papina dokumenta: enciklika »Familiaris consortio«, Poruka obiteljima iz 1994. godine te enciklika »Evangelium vitae«.

Ivan Pavao II. se u svojoj enciklici Evangelium vitae iz 1995. godine 2 bavi pored pitanja pobačaja (koju se riječ spominje na čak 84 mjesta), eutanazije (na 39 mjesta), samoubojstva (koje se spominje 8 puta), odnosa prema fetusima i embrijima (osamnaest puta) također i pitanjem smrtne kazne.

U enciklici " Evangelium vitae " Ivan Pavao II. govorio je da je radosna vijest evanđelje života, a ono se nalazi u srcu Isusove poruke, Crkva ga svaki dan živi i naviješta.

Uvijek po istom načelu: samo Bog je Gospodin života i smrti. " Na taj je način Papa potvrdio svoje protivljenje smrtnoj kazni, što je između ostalog i " najjasniji rezultat dokumenta Svetog Oca ' Evangelium vitae '.

Među enciklikama, posebno se ističe Evangelium Vitae.

IVAN PAVAO II, Evangelium vitae, br. 43. Taj antropološki vid bračnog čina u katoličkoj teologiji je novi rezultat moderne teološko-personalističe struje koja se naučava u Gaudium et Spes, u Humanae vitae, u Familiaris consortio kao i u enciklici Evangelium vitae.

A u enciklici Evangelium Vitae Ivan Pavao II kaže:

Ako zakon te vrste ne bi bilo moguće posve dokinuti, pozivajući se na upute izražene u enciklici Evangelium vitae, mogao bi dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona ter da smanji negativne učinke na razini kulture i javne moralnosti, pod uvjetom da je jasno i svima poznato njegovo osobno posvemašnje protivljenje takvim zakonima ter da se izbjegne opasnost sablazni. (18) To ne znači da bi se u toj materiji jedan restriktivniji zakon moglo smatrati pravednim ili barem prihvatljivim zakonom; naprotiv, više se radi o legitimnom i dužnom pokušaju da se dođe do barem djelomičnog ukidanja nepravedna zakona kad u datom trenutku potpuno dokidanje nije moguće.