Nemogućnost, dakle, samoostvarenja, težnja za zaboravom samoga sebe, sklonost samodestrukciji, uopće opsjednutost vlastitom biti iz čega i proizlazi negiranje društvenih normi i konvencija, temeljno je polazište za kojim je posegnuo i Ljermontov u koncipiranju lika Evgenija Aleksandroviča Arbenjina u svojoj drami Maskarada.