To je antipovjesni sud 100 %, jer pitanja imaju odgovor: Da li je čitav rat na području ex-SFRJ vođen-dirigiran iz vanjskih centara moći.

Duga idilična razdoblja međusobnih poslovanja sa iznimnim dobitima sa iznimno malo rizika su završena, počela je škripa, ex SFRJ partneri sve više koketiraju u drugim smjerovima (međusobno i prema Rusiji, SAD, arapskim zemljama....) i nužno je podsjetiti da su iscrpljeni darovi u obliku cesta, telekomunikacija, banaka, cementara, ciglana i raznog te blagotvorno ozračje dogovornog poslovanja.

Sredinom 1991. g. su udružene ekipe, žureći jer se po ex SFRJ kuhalo, nakon tzv. Markovićevog zakona o privatizaciji društvenih poduzeća (pisao Barbić), sa praktički 100 % glasova donijele zakon o hapanju društvenih stanova, kuća i rezidencija.

3. Sve oko ex SFRJ i svega poslije od ex SFRJ je fenomen za sebem bitan sada kao orjentir.

A očigledno je da se je npr. firma IKEA, koju su dugo smatrali glupom, pokazala kao jako dugo pametna, jer je zahvaljući toj " pameti " kroz niz desetljeća na svim tržištima kao od šale u kratkom razdoblju utrostručila poslove i dobit i neovisna je i ne ulazi tamo gdje su " jako pametni ", kao u područje ex SFRJ, uključujući Sloveniju.

Ako ćemo pak igrati ulogu mentora za ex-SFRJ prostor glede ulaska u EU nećemo tamo doći još najmanje 5 - 6 godina.

Očigledna je šarolikost u pristupu položaju oštećenog kao supsidijarnog tužioca u rešenjima zemalja iste pravne tradicije ex SFRJ, od jednog potpuno modernog, koji razdvaja položaj i prava žrtve od oštećenog, preko jednog srednjeg rešenja, do jednog potpuno krutog stava da koji procesni položaj oštećenog svodi na imovinsko-pravni zahtev.

Od tada do danas se je nastavilo sve isto i ex sfrj zemlje više ne mogu ostati jedine koje se oglušuju na to jer više nema ni teorijskih mogućnosti da će netko to servisirati kao takvo.

I na kraju, ali ne kao zadnje, baš je Vukovar bit sadašnje Evrope, a ne ovo citirano - nakon takve apokalipse ljudi žive zajedno, ni blizu dobro ali bez strašnih opterećenja od licemjerja, pokvarenosti i napuhanosti bez ikakvog pokrića, što je inače slučaj sa ovim evropskim djelom, pa i " elitnim " hravatskim i ex SFRJ snagama.

Ex SFRJ područjem se, iz raznih jakih razloga, nije vodila niti vodi bolja evropska politika nego lošija, pa tako sudjeluju i lošije snage, snažne i sve više prožete sa najlošijim ex SFRJ snagama.

Bivši igrač (ili trener) Hajduka 2. Svaki scout da potpiše ugovor na 4 godine (uz depozit od 30 tisuća Eur koji bi bia oročen i koji bi osta Hajduku, u slučaju da scout ne napravi niti jedan posal) 3. Ugovoron regulirati minimalnu plaću (n. pr 5000 kn) i procenat pri prodaji igrača (2 % od dila koji ide Hajduku), s tin da se od tog % odbiju sve do tada isplaćene plaće (npr. scout je primao plaću 15 miseci cca. 75000 kn = 10.000 Eur, a Hajduk je njegovog igrača proda uz odštetu od 1.500.000 Eur, što bi bilo: 2 % = 30.000 EUR, znači scoutu za isplatu 30 - 10 = 20.000 Eur i tako kod svake prodaje, dok ne pokrije svoje plaće, a dalje ima cilih 2 %. 4. Točka 2 garantira nejavljanje neozbiljnih kandidata 5. Ugovor bi se obnavlja samo sa uspešnin scoutima 6. Nagradni bonus (1 %) za svakog prodanog igrača, di je Hajduk dobia milijun i više Eur. 7. Scout je dužan na svakih 6 mjeseci dostavit supervizoru, koga bi imenova sportski direktor (NIKAKO IKO Buljan), uz suglasnost UPRAVNOG ODBORA, detaljno izvješće o svojin aktivnostima za vrime proteklog perioda. 8. Scouting službon prvenstveno pokrit Dalmaciju i užu regiju, a poton i EX SFRJ, istočnu Europu, J Ameriku, Afriku, Aziju. 9. Utemeljiti čvste poveznice sa našin iseljenicima širon svita, te obratiti jaku pozornost, na našu dicu koja treniraju-igraju po malin klubovima u inozemstvu.

Iz nekog zasad neopoznatog i neobjašnjenog razloga geneza stvaranja i razvijanja Jugoslavije te raspad ex SFRJ se do danas odvijaju tako da većina snaga, uključujući međunarodne, u tome sudjeluju po SF (science fiction) i pravilima crtanih filmova, bajki i sličnog - radnje stvarno teku ali su sudionici i ambijent su kao virtualni, i kada padaju glave opet se lako dižu..., čak se filmovi i serijali lako prepravljaju (što se u svijetu tek očekuje kao mogućnost), malo tko i malo šta je u stvarnom svijetu a i širi stvarni svijet je podosta podvrgnut tome.

U ex SFRJ zemljama su veliki vizionari Milo Đukanović SG (sve turbo uspješno i profitabilno), Mesić, Alija Izetbegović (tko se je slagao sa takvom državom), Gligorov (kao Alija), Mišković u Srbiji...

Logično pravno i stvarno djeluje da je njihovo pravo na odvajanje od BiH u samostalnu državu i/ili pridruživanje sa Srbijom veće nego osamostaljivanje Kosova kao pokrajine ex SFRJ i Srbije, sa dominacijom Albanaca, koji nisu konstitutivni narod nego narodnost, manjina.

Za razumjeti, Hrvatska ima određenih opterećenja od pitanja ustaša i DNH ali je ad Evropa a još više ex SFRJ zemlje u vezi nacionalnih pitanja nešto a la Poljska - nije u naročitom stanju ali uvijek objektivno takvom da na neki način kaže i kaže " jebite se " jer: - između dva svjetska rata te u II svj. ratu je, za razliku od Evrope i većine djelova ex SFRJ, silom vanjskih uticaja bila dramatičnije izložena i imala dramatičnije razdore i žrtve; - krajem II svj. rata i potom bila podvrgnuta dramatičnoj odmazdi za ustaške zločine a dalje do 1990. g. pod jakom presijom, uključujući da su dalmatinski partizani u vodstvu SK, ako ji su imali razmjeno najveće pogibije u II svj. ratu, pretvoreni u " ustaše " a nadređeni " komunisti " su im bili bivši Đujićevi četnici iz Knina i okolice (tu Srbi, za razliku od drugih djelova, nisu bili u partizanima nego četnici u savzi za fašističkom Italijom, Njemačkom i NDH); - sadašnja i Evropa devedesetih, kada je Hrvatska bila izložena neke vrste nacifašističkoj agresiji, ima na čelu vodećih zemalja i takvu politiku provode ili prave kvislinge (kvislinška Francuska), ili prave mafijaše, neofašiste i staljiniste (Italija - Craxi DE Michelis; Berlusconi, Napolitano) itd.; - Hrvatska, za razliku od tih zemalja i Slovenije a naročito Srbije, bez obzira na probleme smatra da je odradila nacionalnu fazu i dugove, dala najveće žrtve, te da je u plusu oko potraživanja i dugova.

Ex SFRJ i sada RH imaju samo izravnih propisa i akata i obveznih mišljenja i promjena toga više nego neracionalna EU zajedno sa državama, i pravo je čudo kako zahvaljujući manjinama funkcionira kako funkcionira.

Pokazuju da ne znaju, ili znaju ali moraju drukčije, pa zakazuju na elementarnom, da je IKEA najjača evropska tvrtka baš zato što svuda jako poveća i veže cijeli dijapazon lokalne proizvodnje, pa i izvoz tih roba dalje, te bi i Split nedvojbeno jako dobio ako IKEA dođe u ex SFRJ najprije u Split.

s Hyeronimusom smo počeli debatu o drugoj stvari, koja Sloveniji nikako ne služi na čast i koja još uvijek nije riješena, unatoč presudi Ustavnog suda Republike Slovenije - naime o izbrisu stranih državljana (t. j. državljana republika ex - SFRJ) iz evidencije osoba sa stalnim prebivalištem.

Evropska približavanja su prvenstveno gadna po te naše elitne kolege i drugove, jer je ex SFRJ, a Hrvatska, nešto sasvim drugo od npr.

U samoupravnom socijalizmu je samo u nekim djelovima više poštivan pravni poredaj a u osnovi je uzurpiran, sedamdesetih definitvno, jer su izvršene masovne nezakonite čistke i zatvaranja, ne samo u SRH nego podosta i i po cijeloj ex SFRJ, zagrebačko Svečilište prilično sustavno, a i sve drugo.

Sloboda govora postaje sve važnija ne radi politike, ideologije i viših vrijednosti, što su u današnje doba farsična pitanja, nego sve više radi onoga što se i onako ne može izbjeći, što je već snažno krenulo - svega što nije ta farsa, a u RH i ostalim ex SFRJ zemljama tu npr. spada i stvarno a ne instant bavljenje EU, brojnim propisima i procesima, svim što jako utiče na društvene i političke procese u RH i EU.

U većini zemalja ex SFRJ se vrše beskrajne igre iscrpljivanja oko raznog, po raznoraznim izborima, a zapravo desetljećima dominira to što je Šuvar iznio - već za života je faraona Tita bolila kita za bilo šta osim kako da do smrti osigura svoj besmrtni faraonski položaj (gore nego Staljin, Mao...), a sve prilično šarene snage kojima je dao zabavu bilo šta osim samih sebe zanima još manje.

I ove, Njegove riječi: Tko god dođe u našu zemlju kao napadač i okupator on će tu naći svoj grob, našle su svoju primjenu u NOB-i i u Domovinskom ratu protiv srpskog i crnogorskog fašizma, koji je imao za cilj od nekoliko teritorija država ex SFRJ ostvari Mussolinijevu maksimu: Jedna država, jedan narod i jedan vođa.

Rezultat jest da EU blokira minimalnu brigu o značajnom djelu Jadrana i da je dan jasan znak po ex SFRJ zemljama da se na EU i dalje može računati prvenstveno kao mutikaše i kokošare, kao devedesetih i kao na razne slične domaće snage.

Dolaziš prvi put kod V u Istru, još mlad i pomoćni a glavni u pola toga, dolazimo brzo drugi put a on već jedini glavni i odgovorni po cijeloj naprednoj Istri, i tako do danas, dok su svi ostali predragocijene službe nadgradnje, koje od njega očekuju sve veću dobit i kakvoću u konkurenciji svih snaga ex SFRJ i naročito iz Slovenije.

I tako zbilja konkretno u usklađivanju RH sa EU, a što je samo početak kompozicije istog sa ostalim ex SFRJ zemljama, poglavito Srbijom, sa strane Eu sudjeluju najgore snage i najgori duh rada, onaj u kojem raste interes za sve većim zaradama sa isključivanjem bilo kakvih rizika, što ne teče samo radi RH nego se i u ruiniranoj BiH ostvaruju veliki dobici (energetika, financije, telekomunikacije, financije...), sa sve većim tupostima u mozgu i gađenjem, sve ono najgore u čemu je ex SFRJ predvodila, pa u tom procesu skoro pa više dominira to da EU snage dodatno uče na ovom terenu te da se i EU dobrim djelom usklađuje sa ex SFRJ kardeljizmom.

Netko će vjerojatno istražiti uticaj tih (ex) SFRJ zbivanja na svijet, koji je sigurno puno veći nego što se bez istraživanja može zamisliti, slično kao što je uticaj Imotskog veći nego što odokativno mislimo.

A i čemu, kada ti diletanti tek sada u 2008. g. naziru tajne uspjeha, a i tada sa gorkom spoznajom da su oni kao međunarodna zajednica preuzeli ulogu ex Saveza komunista - njemački stručnjak o BiH i ex SFRJ, izvanistitucijsko " samoupravljanje " od šezdesetih dalje.

Nakon što je SR Srbija razbila ex SFRJ i nakon što su nove državne vlasti počele zajednički rješavati međusobne državen odnose do danas se je nastavio cca isti stil - Slovenija im i sve više profiliranu državnu politiku, koja jako koristi situaciju, dok RH ima također politiku koja jako koristi situaciju ali više na način Srbije, manje radi i profilira i bavi se stvarnim interesima a više ad hoc okreće, dogovara, trguje, šverca... pri čemu joj je ključno da se drži kao nakon II svj. rata, kao avangarda koja vodi u svjetlu budućnost i zato je ključno da drži vlast...

Naime, ja sam svoj glas dao samo za referenduma o nezavisnosti o ex sfrj, a to je bilo prije vise od 20 godina.