Jebeni bojni otrov u jačim dozama, remetilni faktor svakog objektivnog pristupa stvarnosti, dezintegrator kolektivne svijesti, savršeno sredstvo za neutralizaciju one američke idealističke inercije koju je pokrenuo još Roosevelt svojim New Dealom, koja je dobila na brzini pobjedom u pravednom ratu, industrijskim rastom, efikasnom ekonomskom politikom, nacionalnom solidarnošću, pozitivnom baby-boomerskom generacijom, savladavanju horrora kubanske krize i slanja čovjeka na Mjesec, osnivanja Medicare i Medicaid temeljnih institucija američke socijalne države koju je Lyndon Johnson progurao nakon Kennedyjeve smrti, u tom rijetkom trenutku kad su Demokrati imali i Bijelu kuću i Kongress sve te godine pozitivnog svjetonazornog raspoloženja, sav taj akumulirani optimizam, sva energija Kennedyjeve izjave da su svi naši problemi stvoreni od čovjeka i da ih čovjek može i riješiti, da taj isti čovjek može biti velik koliko god hoće sve je to nestalo krajem šezdesetih, sve se rasplinulo u metežu nakon atentata 68., nakon nemira u crnačkim kvartovima, nakon ubojstva onog nesretnog hipika od strane paklenih čuvara reda na koncertu grupe koja je gajila simpatije prema nečastivom, nestalo je tijekom tupog konačnog razočaranja u spiritualni preporod mind-expanding LSD strategijom Turn on, Tune in, Drop out