u hetero svijetu seksualna revolucija je nastupila 60 - ih. tada su mladi tražili pravo da se javno ljube, drže za ruke, razmjenjuju nježnosti.... novine su preplavile slike obnaženih žena.... sve to je dakako bilo i prije ali ne tako javno i oni koji su to radili javno bili su izvgnuti osudi društva.... danas gotovo da i nema mjesta gdje nećeš naletjeti na takve slike čak bih rekla da i gotovo previše... 80 - ih je homopopulacija odlučila izboriti za sebe isto to pravo - da svoju ljubav i osjećaje ne mora skrivati..... mislim da moje postojanje na svijetu nije isključivo imati djecu. imam djecu, obožavam ih, ali pored uloge majke ja sam još strašno puno toga.... i da, žao mi je što homopopulacija nema djecu jer ima predivnih ljudi sa visokim intelektualnim sposobnostima pa je šteta da se to ne reproducira... ali, kad su meni roditelji " reklamirali šesnog suseda, pametnog, skrbnog iz dobre fameje, ne bi mu bila dala mada mi se prije i dopadao za niš na svete.... ima onih koji vidim pa si pomislim ulovit, imat pa umrijet a ima i onih za koje pomislim da me dotaknu da bih umrla pretpostavljam da su takvi osjećaji u homopopulaciji i da je to nešto na što ne možeš utjecat. mogu vidjet ne znam kako lijepu i pametnu ženu, može mi biti jako draga ili jako antipatična, ali nemam nikakvu potrebu da me dotakne ili da ju dotaknem. ako ona mene i dotakne, ok, neću je tresnut ali mi je isto ko da sam očešala komad namještaja. ako se netko tako osjeća sa suprotnim spolom, ne može to promjeniti ni da ne znam što pokuša..... svim mladim ljudima je teško odrastat kad si po pravilu, a kako je onima koji nisu, e to ni smrtnom neprijatelju ne bih poželjela.... zbilja mi je svejedno tko se s kim ljubi, tko s kim dijeli krevet, javno ili tajno, to za mene spada u sferu osobnog, to se ne komentira, to je jedino u životu gdje se razum povlači pred osjećajima kad bi se sva populacija javno ponašala " čedno " onda bi mi bilo strano što to ovi hoće, ovako samo mogu reći, napred, volite se i budite sretni