U ovoj zbirci novinskih tekstova riječ je o fantazmi koju Europa predstavlja za Hrvate ili kao što kaže autor Europa je ekskluzivna prečica kojom Hrvati jedino dolaze do samih sebe tako da uvijek iznova ostaju prikraćeni za svoju fantazmatsku bit....

Operu se može shvatiti kao laboratorij socijalnih fantazmi, koje se sve kvače na centralni element glasa.

Srećko Horvat U ovoj zbirci novinskih tekstova riječ je o fantazmi koju Europa predstavlja za Hrvate ili kao što kaže autor Europa je ekskluzivna prečica kojom Hrvati jedino dolaze do samih sebe tako da uvijek iznova ostaju prikraćeni za svoju fantazmatsku bit.

Ako se gradi kakva divna nova gradska četvrt poput zagrebačkog Zapruđa, Novog Beograda ili Novog Sarajeva, pa se polazi od prazne šperploče obojane u zeleno, na koju po volji možeš rasporediti idealna stabalca od spužve na čačakalicama, drvene cigle na maketi polagat će se uzdužno, niz avenije od četriri prometna traka, ili uspravno, u klastere, kako bi takav Grad Sunca što više nalikovao jednoj od izvornih fantazmi praoca, Charlesa-Edouarda Jeanneret-Grisa, koji je uzeo nom ne guerre - Le Corbusier.

Tako će poznata njemačka filmologija Gertrud Koch održati izlaganje o (društvenoj) masi kao političkoj fantazmi kina, tj. o sjecištima političke teorije i filma, a bit će održana i diskusija povodom nedavno objavljene studije Breme našeg doba beogradske teoretičarke Daše Duhaček i srpskog prijevoda kapitalne knjige Hannah Arendt, Život duha.

' Doktrina o fantazmičkoj pneumi svako poimanje i spoznaju temelji na sustavu fantazmi.

Duša, naime kako tumače antički mislioci - ne može pojmiti pojavni svijet doli putem niza fantazmi koje duh stvara preobrazujući poruke pet osjetila.

Upravo kao što to biva u teoriji pneumatičke spoznaje, unutar koje primatelj (srčani sintetizator, hegemonijski Upravitelj - hegemonikon) zaprima nizove fantazmi uobličene duhom a transferirane putem poruka što ih osjetila preuzimaju osjetilno zahvaćajući svijet.

Naravno da je riječ o najvulgarnijoj ideološkoj fantazmi, koja nažalost i dalje dominira, možda čak i to naglašenije od kada je nastupila kriza.

Što se tiče ovog izvoda o dijalektici crvenih i crnih kao osnovnoj ideoškoj fantazmi koja strukturira hrvatsku starnost, dovršetak je izvoda sljedeći: budući da uzurpiraju cijeli prostor politike, crveni i crni prikrivaju nedostatak bilo kakvih istinskih političkih tema onemogućujući razrješenje stvarnih antagonizama našega društva, ali i odlažu ad calendas graecas razrješenje trauma kakva je recimo ona dotaknuta Rezolucijom o komunizmu.

S proroštvom ne treba pretjerivati: ljuskavci su vjerojatnije ipak došli iz Giletovih i Ljubinih tripoidnih fantazmi, samo su se prerano oslobodili, preuzeli fizički oblik.

Konkretno, čitatelje neće šokirati ni ako knjiga počinje sočnom psovkom, ni ako se piše o fantazmi žene da odreže ud svome mužu i zatim ga pojede, ni ako zlatna mladež eksperimentira s drogom, ni ako se uvode stvarni likovi poput direktora zagrebačkoga nogometnog kluba što sve nalazimo u romanima pristiglim na ovaj natječaj.

U trećem primjeru, kod Truffauta radi se o tipičnoj fantazmi bijega i nehajnog flerta s mlađom i atraktivnom djevojkom, nakon koje bi zasigurno uslijedio uobičajen povratak u bračnu svakodnevicu, povratak braku koji ipak predstavlja mirno i poželjno utočište.

Ipak, iako je razgrnuo privid, Butković se još uvijek nije suočio s istinom: Što se tiče ovog izvoda o dijalektici crvenih i crnih kao osnovnoj ideoškoj fantazmi koja strukturira hrvatsku starnost, dovršetak je izvoda sljedeći: budući da uzurpiraju cijeli prostor politike, crveni i crni prikrivaju nedostatak bilo kakvih istinskih političkih tema onemogućujući razrješenje stvarnih antagonizama našega društva, ali i odlažu ad calendas graecas razriješenje trauma kakva je recimo ona dotaknuta Rezolucijom o komunizmu.

Evo što Žižek u tekstu koji sam na Vaseljeni nedavno objavio o fantazmi kaže:

Iako u njegovoj fantazmi zavodnica koja ga vara s drugim mladićem, Marie je usamljena u korporacijskom paklu drugih.

Sada ću opisati drugu grupu bića koja postoje na mentalnom planu, a to su fantomi ili fantazmi.

Kako je taj objekt elementarni fantazmatski objekt, drugi način da se kaže to isto je reći da se naše osjećanje realnosti raspada u trenutku kada se stvarnost suvišebilzu približi našoj temeljnoj fantazmi.

Meni je, kao wannabe slobodno lebdećem intelektualcu takav pristup općenito blizak; neobično uživam čitajući knjige kod kojih nanjušim istinski samosvjesnog, reader-friendly autora koji piše s po mogućnosti (auto) ironičnim odmakom od prevladavajućeg diskursa/duha vremena ili dosadnog pretencioznog akademskog formalističkog kako-sam-samo-pametan daveža, prodavače ideoloških fantazmi da ne spominjem. (Odmah mi pada na um urnebesno zabavna Kultura novoga vremena (Antibarbarus, 1997.), Egona Friedella: nemojte propustiti.

Na toj činjenici padaju fantazmi o " radničkoj solidarnosti " i svjetskoj " proleterskoj revoluciji " (treba pitati radnike u Grčkoj i Njemačkoj što misle jedni o drugima i jesu li se spremni nečeg odreći da bi drugima bilo bolje).

Napokon, jedini dokaz da je ostvarenje hrvatske države konačni izlazak na svjetlo dana leži samo u fantazmi o jugoslavenskoj prošlosti kao mračnom tunelu.

Hrvat koji poševi Srpkinju na šumskoj idili sasvim je jednoznačna karikatura kakvom bi još mnogi Hrvati željeli u svojoj fantazmi vidjeti odnos s onima koje (kao) mrzimo, a bez njih ne možemo. (Poje... = Zaje...) Bio to Srbin ili Žena

Nova predstava Žaka Valente, koju kao koautor potpisuje Marko Kalc nastala je upravo istraživanjem smisla utopije, tj. kako autori sami kažu: Od 1516. g. sve do danas utopija će se upotrebljavati u značenju svih mogućih fantazmi, najprije o kolektivnoj, a zatim i individualnoj sreći ljudi zasnovanoj na zamisli sveobuhvatne provedbe načela pravednosti jednom shvaćenog kao potpuna jednakost u dokinutom privatnom vlasništvu, drugi put (nekada uključujući i ono prvo) kao jednakost u pravu na plodove rada, užitka zajedničkih dobara, obilja, sreće, sve do umišljanja zemlje dembelije ili one gdje teku potoci limunade i raste drveće od čokolade.

Obje figure oblikuju se na pozadini simboličke manipulacije figurom i ideologijskim statusom glumica kao javnih fantazmi, pri čemu i dan danas Ena Begović zadržava implicitni status svetice, a Miri Furlan i dalje nije dopušteno igrati na zagrebačkim pozornicama.

Upravo velika sveučilišta, polazeći u prvom redu od ekonomskih gledišta i pokoravajući se fantazmi stvaranja profila poteklih iz poduzetničke ideologije, reduciraju svoja istraživačka težišta i studijske ponude.

Takvoj se fantazmi doista nema što prigovoriti.

Narcizam čovjeka bez svojstava (Musil) s iskustvom tjeskobne slobode različitih identiteta (uloga, struktura, funkcija) kao nadomjestka za pravu prirodu čovjeka modernosti rađa danas nove oblike psihosocijalnih bolesti poput melankolične depresije, shizofrenije, paranoidnih fantazmi i posvemašnje ravnodušnosti na patnje Drugih.

Balkayev osebujan crtački eros nastoji transgredirati konvencionalna razgraničenja između medija crteža, slike i skulpture, težeći u prvom redu što s nažnijoj, intenzivnijoj ekspresiji vlastitog doživljaja i interpretacije spleta klasičnih motiva koji se provlače ustrajno poput instinkta ili opsesivnih fantazmi od antičke preko srednjovjekovne, renesansne, manirističke i barokne umjetnosti do simbolističkog i Picassova klasicizma (motiv Minotaura, primjerice), nadrealističkih prefiguracija i rekombinacija, sve do beuysovskih (Joseph Beuys) ili pak akcionističkih crteža i grafika Guentera Brusa, Arnulfa Rainera, te enformelnih i apstraktnih ekspresionista, od Wolsa do W. de Kooninga i inih.

Udruga koju sam maloprije spomenuo, The Horatio Alger Association, osnovana 1947., na svojim stranicama predstavlja se kao neprofitna obrazovna organizacija koja ima za cilj obesnažiti rastuću nevjericu među mladim Amerikancima da Američki san više nije dostižan. The Horatio Alger Association posvećena je jednostavnom, ali moćnom uvjerenju da se teškim radom, poštenjem i odlučnošću mogu prevladati sve prepreke. (Na stranu sad opravdane primjedbe koje se mogu čuti i od samih Amerikanaca jer je, naročito zadnjih nekoliko godina, prilično jasno kako stvari zaista stoje o tome da se radi o fantazmi i iluziji, činjenica je da su desetci milijuna američkih građana iz (naj) nižih slojeva desetljećima davali sve od sebe ne bi li postali, poput junakâ Algerovih romana, pripadnicima srednjeg sloja, a tko zna, uz još malo više truda, i uz malo sreće, i milijunašima.

Dakako, to pitanje je relevatnno samo u teorijskom smislu, a ne u moralnom smislu; ono markira crtu na kojoj se jedna unutarteorijska pretpostavka (ovdje o ideološkoj fantazmi) mora primijeniti na samu teoriju.