... od ostalog programa svakako ne bi trebalo propustiti film " Deutschland im herbst " skupine njemačkih režisera (među kojima se skriva i jedan Fassbinder) o događajima tjedan dana nakon samubojstava vođa RAF-a.

Program su obnovili negdje oko Univerzijade 1987. Sjećam se kao da je bilo jučer, prvi ciklusi su bili Pasolini i Fassbinder.

Rainer Werner Fassbinder, Jean Luc Godard, Claude Chabrol, Marco Ferreri, Marco Bellocchio, Pier Paolo Pasolini, Michael Haneke i Ulrich Seidl, a još je teže ne opaziti da se njihovi protagonisti često ponašaju kao da slijede zamišljenu brehtijansku liniju stilizacije, tipizacije i depersonalizacije likova, iako nije baš bjelodano da su i sami autori toga dokraja svjesni.

Kada je Fassbinder, u naponu kreativnosti, umro njegova je najdraža glumica Hanna Schygulla na sprovodu rekla: Tko će sada izvući ono najbolje iz nas? Parafrazirajući je mogli bismo reći: Tko će danas snimiti nešto tako veličanstveno?

Ove nedjelje završava njemačka serija Berlin Alexanderplatz zadnjom epizodom naslova Epilog Rainer Werner Fassbinder: Moj san o Franz Biberkopfovom snu, a nakon nje slijedi posljednji razgovor na temu Fassbindera sa Živoradom Tomićem i Brunom Kragićem.

Tom će prigodom biti prikazan i dokumentarni film Fassbinder 77. Slijedeći dan, u utorak 5. veljače u Kinoteci započinje i ciklus filmova Rainera Wernera Fassbindera...

Split, 18. listopada Europska filmska akademija službeno je nominirala hrvatski film Ta divna splitska noć Arsena Antona Ostojića u kategoriji European Film Academy Discovery 2004 - Prix Fassbinder, kao najbolji prvi ili drugi film redatelja u Europi ove godine.

Adaptirajući Fontaneov roman, Fassbinder je posegnuo za neuobičajenim postupkom.

Ponavljajući stilski iskaz iz Gorkih suza Petre von Kant, Fassbinder je majstorski širio prostor kadra sustavnim korištenjem odrazâ u ogledalu koji istodobno pojačavaju ugođaj distanciranosti.

Film Caroline Link u osnovi je obiteljska i društvenokritička priča o izgnanstvu kakvom bi se oduševio Fassbinder da je kojim slučajem imao ovakav scenarij

Film Caroline Link u osnovi je obiteljska i društvenokritička priča o izgnanstvu kakvom bi se oduševio Fassbinder da je kojim slučajem imao ovakav scenarij.

Pisao je briljantne oglede o francuskome novom valu, o njemačkoj avangardi sedamdesetih (Fassbinder, Herzog i društvo), i o nizu drugih redatelja i pojava s margina visokokomercijalnih produkcija.

Film " Ta divna splitska noć " je nagrađen s više nagrada na festivalima u Puli i Sarajevu, a Europska filmska akademija nominirala ga je za nagradu Discovery-Fassbinder. (H)

S ove su kao laureati išetali mnogi divovi kinematografije - Godard, Fassbinder, Polanski, Pasolini, Cassavetes - a prošle godine i jedan Nijemac turskog podrijetla, Fatih Akin, s filmom Glavom kroz zid.

Fassbinder i njegova muza Hanna Schygulla

Sada, zahvaljujući Filmskom centru i angažmanu Goetheova instituta Fassbinder će oživjeti za mlađe gledatelje a pružiti priliku da se provjere nekadašnji dojmovi što nije baš lako.

Uz Wendersa i Herzoga Fassbinder je nedvojbeno najreprezentativnija osoba novoga njemačkog filma, koji s programom obnove zapadnonjemačke kinematografije izlazi u javnost 1962. na onda vrlo uglednom festivalu u Oberhausenu.

Pa ipak, zanimajući se za povezanost moći i ljubavi, najjačim instrumentom socijalne represije koju nije pronašao u životu pa je stoga tragao za njom u filmovima, Fassbinder im je tu dušu redovito ogolio, zajedno s tijelom.

Njima na čelu bio je Fassbinder, i to posezanje za onim bliskim jedan je od glavnih razloga što njega smatraju jezgrovnim stvaraocem novoga njemačkog filma.

No, da bi se popis događaja i staleža upotpunio, važno je spomenuti da je Fassbinder progovorio i o onim marginaliziranim, alternativnim pa i tabuiziranom društvenim skupinama o gastarbajterima u Strah jesti dušu (1973), crncima u Brak Marie Braun (1978), homoseksualcima, muškim u Querelle (1982), ženskima u Gorke suze Petre von Kant (1972).

Svatko za sebe mora odlučiti želi li imati kratku, ali zato intenzivnu egzistenciju, ili će živjeti uredan i dug život. - Rainer Werner Fassbinder

Fassbinder je rođen u buržujskoj bavarskoj obitelji 31. svibnja 1945., tri tjedna nakon bezuvjetne predaje nacističke njemačke.

Njegov otac Helmut Fassbinder bio je doktor, a majka Liselotte Pempeit prevoditeljica.

U dobi od 15 godina, Fassbinder je priznao svoju homoseksualnost, nakon čega je napustio školu i zaposlio se.

Ivanova kao da je napisao Fassbinder: sve je tu od buržoaskih socijalnih trofeja; status, žene, vino, kartanje ali uzaludnost i ispraznost privilegirane egzistencije u matematički je sigurnom porastu.

U njima se Fassbinder bavi društvenim predrasudama o rasi, seksualnosti, političkoj orijentaciji i klasnim razlikama, kao i svojom omiljenom temom - nasiljem u obiteljskim i prijateljskim odnosima.

Fassbinder koristi sve svoje omiljene režijske postupke, od fantazmagoričnog osvjetljenja u kojemu se miješaju boje, pale i gase svjetla čiji nam je izvor često nedokučiv stvarajući vizualni kaleidoskop koji odražava Franzovu propast i pad.

I ma koliko je Fassbinder uspio dočarati kompleksan i sudbonosan trenutak ljudske povijesti, ipak je središnja tema serije ona kojom se redatelj bavio cijelog svog života kompleksni međuljudski odnosi, prijateljstvo, ljubav, odnos između muškarca i žene, biseksualnosti i ovisnosti, radnici i buržoazija te moralni pad svi briljantno izvezeni u dramaturške arabeske koje čine bogati sag ovog blistavog filmskog ostvarenja.

U svom vjerojatno najljepšem filmu Strah jesti dušu, u nas poznatijem pod naslovom Svi drugi zovu se Ali, osebujno pomaknutoj parafrazi znamenite hollywoodske melodrame Sve što nebo dopušta Douglasa Sirka, Fassbinder je ljubavno povezao dobronamjernu i dobrodržeću 60 - godišnju Njemicu te dvadesetak godina mlađeg marokanskog gastarbajtera.

Sirkovu problemsku situaciju društvene nepoćudnosti erotskog odnosa u kojem je žena starija (i bogatija), Fassbinder je radikalizirao znatno povećavajući dobnu razliku (što je opet bio odjek kultnog filma Halla Ashbyja Harold i Maude, gdje razlika između mladog ljubavnika i njegove družice iznosi punih šezdeset godina), dodatno garniravši problem prezirom (malo) građanske njemačke sredine prema katzelmacherima, tj. radnicima iz pasivnih južnih krajeva, bez obzira je li riječ o jugu Evrope, sjeveru Afrike ili Bliskom istoku.