Iako je manje česta nego Campylobacter, asimptomatski nositelji Salmonella se također uočavaju kod mačaka (kao i kod drugih vrsta) i istraživanja su pokazala da do 1 % zdravih mačaka može imati ove mikroorganizme u svom fecesu.

Metoda je opisana u važećoj verziji nacrta Dodatka D HRN EN/ISO 6579:2003 »Otkrivanje bakterija roda Salmonella u fecesu životinja i uzorcima iz primarne proizvodnje«.

Bakterija se uobičajeno nalazi u animalnom fecesu, budući da je stanovnik probavnog sustava gotovo svih životinjskih vrsta.

HAV se može naći u stolici (fecesu) ljudi s hepatitisom A te se obično širi bliskim kontaktom (npr. prljave ruke ili zajedničko kućanstvo).

Epitelne stanice tankog crijeva invadirane su nakon izlaganja kriptosporidijama, s izlučivanjem oocista (2 - 6 µm) u fecesu.

Prisutnost akutnog/subakutnog enterokolitisa sa sluzi i krvi u fecesu i ponekad pireksijom, u kombinaciji sa prisutnosti klostridijskih spora u fecesu može dati naslutiti da je to mogući uzrok (sojevi Clostridia koji proizvode toksine čine se vjerojatni da sporuliraju in vivo), ali takvi nalazi ne znače dijagnozu i potvrda se zasniva na mogućnosti dokazivanja proizvodnje toksina.

Rezultati studije pokazali su da je kod skupine koja je konzumirala pločice obogaćene inulinom (bilo iz čičoke ili iz cikorije) došlo do povećanja broja bifidobakterija ili dobrih bakterija u fecesu i sniženja broja bakterija iz sojeva Bacteroides i Clostridium potencijalno štetnih bakterija.

Također, istraživanja pokazuju da se u urinu i fecesu krom javlja vezan na specifičnu molekulu, tvar niske molekulske težine koja veže krom (Low Molecular Weight Chromium-Binding Substance, LMWCr) koja se još naziva i kromodulin. [ 1 - 10 ]

Pas može ostavljati miris u fecesu, urinu ili izlučevinama iz žlijezda u okolini kako bi ga otkrili drugi psi ili mu pak mirisi tijela odaju informacije o njima.

Takvi podaci nemaju značenje jer se za E. coli očekuje da će se pronaći u fecesu svake mačke.

Nalaz čiste kulture vjerojatno ukazuje na lošu bakteriološku tehniku ili loše očuvanje bakterija prilikom transporta u laboratorij pošto nema sumnje da će mnoge druge bakterije biti prisutne u fecesu.

U težim slučajevima vlasnik primjećuje otežano žvakanje životinje (kojoj vrlo često iz ustiju ispadaju poloprožvakani komadići sijena), u fecesu se primjećuju neprobavljeni komadići zobi, dlaka gubi sjaj, a životinja postepeno mršavi.

Primaran put izlučivanja biotina jest izlučivanje urinom, dok se izrazito male količine biotina unešenog hranom pojavljuju u fecesu.

Značajne količine biotina u fecesu potječu iz sinteze pomoću crijevnih bakterija.

Istraživanja su pokazala da ovaj parazit prvenstveno uzrokuje kolitis (proljev porijeklom iz debelog crijeva) s povećanom učestalošću defeciranja, poluformiranim do tekućim fecesom i ponekad svježom krvi ili sluzi u fecesu.

Proljev se najbolje definira kao povećan sadržaj tekućine u fecesu što se jasno odražava na konzistenciju fecesa.

Broj jedinki bakterije E. coli se u prosječnom dnevnom fecesu čovjeka kreće između 100 milijardi i 10 bilijuna.

Izdvajanje salmonela provodi se u skladu s Izmjenom i dopunom norme 1. EN/ISO 6579 - 2002/Amd1: 2007. »Mikrobiologija hrane i hrane za životinje Horizontalna metoda za otkrivanje Salmonella spp. Izmjena i dopuna 1: Prilog D: Otkrivanje Salmonelle spp. u fecesu životinja i uzorcima okoliša u primarnoj fazi uzgoja.«

Nimfe, uz te znakove, mogu imati jednostrani ili obostrani konjunktivitis i keratokonjunktivitis, a u fecesu se intermitentno pojavljuju žuti urati, dok je u papiga tigrica učestao sinusitis.

Uzročnik može dugo vremena preživjeti u nekrotičnom tkivu nastalom na mjestu probušenih vezikula, kao i u fecesu. ______ 22 Specifična IgM protutijela mogu se obično dokazati u krvi dva do tri dana nakon infekcije, koja nestaju poslije otprilike 30 do 50 dana; specifična IgG protutijela mogu se obično dokazati u krvi od 10 do 14 dana nakon infekcije i prisutna su nekoliko godina.

Ta metoda je opisana aktualnoj verziji nacrta Priloga D standarda ISO 6579 (2002): »Otkrivanje Salmonelle spp. u životinjskom fecesu i uzorcima u primarnoj fazi zrenja«.

Najčešći alergeni povezani sa razvojem astme jesu: kućna prašina (ona je najčešći alergen raširen širom svijeta), životinjski alergeni (nalaze se u životinjskoj slini, urinu, fecesu, dlaci), gljivice (kvasnice i plijesni) i pelud. 2) Pušenje.

Za to su potrebne parazitološke i bakteriološke pretrage u fecesu kao i kretanje temperature, osobito prijelaz hipertermije u hipotermiju.

Škrob se gotovo u potpunosti probavi u probavnom sustavu kunića tako da u fecesu ima svega 2 % količine iz hrane (Blas i Gidenne, 1998).

Brza hrana spora probava Kako je već napomenuto, najčešći uzroci konstipacije su nepravilna i neredovita prehrana bazirana na gotovoj, odnosno fast food hrani, u kojoj manjka voća, povrća i žitarica kao namirnica bogatih vlaknima koja se probavom ne razgrađuju, već zadržavaju tekućinu u fecesu i time omekšavaju stolicu.

Osim mikroskopski, da bi se uvjerili da se doista radi o E. coli, a ne nekoj drugoj vrsti koliformne bakterije prisutne u fecesu, potrebno je koloniju naraslu na krutom hranjivom agaru ispitati na tzv. " IMRVPC " testu (zovu ga još i IMVIC-test), što je skraćenica od indol, metilno crvenilo, Voges-Proskauerova reakcija i citrat:

Dijagnoza se bazira na pronalasku proglotida ili jajašaca u fecesu

Obzirom da ženke trihurisa ne nose jaja svakodnevno i da je broj jajašaca u fecesu najčešće mali, potrebno je napraviti više koproloških pretraga da bi se dokazala invazija

Štoviše, smatra se da goveda predstavljaju rezervoar bakterije budući je bakterija nađena u fecesu mliječnih krava i teladi.

Uzročnika ima najviše u fecesu, urinu, mlijeku i dakako, najviše u placenti ili posteljici.