Istovrsnu promjenu jezičnog registra (književnog jednako koliko i glazbenog) u svrhu izražavanja nekog naglog psihološkog skoka â uvedenog obično nekom suprotnom rečenicom â teatralno će zatim iskoristiti, primjerice, Cavalli u Busenellovim Ljubavima Apolona i Dafne (Gli amori d ' Apollo e di Dafne, 1640: II, 1 Titonova arija ÂťLa mia fede cosi/Tako moja vjeraÂŤ, dvije kvartine od krnjih sedmeraca s ukrštenom rimom, zatim stihovi bez rime (ÂťMa, lasso.../Ma pustiÂŤ); I, 2 Alfesibova ÂťarijaÂŤ ÂťSorgi, bianco principio/Uzdigni se bijeli početkuÂŤ, tri kvartine od dva sedmerca i jednim distihom od jedanaesteraca, zatim stihovi bez rime (ÂťMa che fai.../Ma što činišÂŤ)) te Monteverdi u uvodnom prizoru I čina Busenellove Popejine krunidbe (La coronazione di Poppea, 1643: Otonova arija ÂťApri un balcon, Poppea/Otvori balkon, PopejoÂŤ u tercinama od jednog sedmerca i dva uzastopna jedanaesterca, te zatim od nevezanih (ÂťMa che veggio, infelice?/Ma što zborim, nesretnikÂŤ).