Uvijek me iznenade negativni komentari koje druge zene upucuju feministkinjama.

U samo deset godina nitko se više glasno ne busa u prsa mržnjom prema Srbima, pravoslavcima, Židovima, komunistima, homoseksualcima, feministkinjama i svekolikim nevjernicima nacionalizma, ali ispod površine građanske uljuđenosti i dalje kuljaju ubojito zlobni komentari, zamjeranja i ogovaranja.

Nakon prošlogodišnjeg uvođenja viših školarina, britanske institucije se sve češće bave poticanjem zaposlivosti, što također može uzrokovati probleme feministkinjama unutar akademije.

Radile smo i razvile suradnju s feministkinjama, stručnjakinjama i volonterkama iz cijelog svijeta uvijek glasno progovarajući o pravu na jednakost i potrebu mijenjanja negativnih društvenih vrijednosti patrijarhata.

San mi je pak da se nekako upišem u višu klasu i živim od rente i dividendi, a rad prepustim ambicioznim studenticama i feministkinjama.

Imam puno predrasuda prema feminizmu i feministkinjama u društvu, baš zato što nam je društvo patrijarhalno i neinformirano, a i feminizam se mijenja.

A kada ga je upitalo kakve vas žene privlače naš nam renesansnjak ispaljuje: Naravno da mi je bitan i fizički izgled, ali to mora biti nešto pomaknuto, drugačije, neobjašnjivo... " Zgodno je i nadasve svidljivo feministkinjama što Štulhofer žene tretira kao to nešto ".

Ne slažem se baš sa feministkinjama...... Nekako mi se čini da se ta emancipacija treba desiti u ženi, a ne van nje.

S druge strane percepcija feminizma u široj javnosti je različita, još uvijek ima zazora i prema samoj riječi feminizam bez da se i promišlja što bi to on bio, žene se odriču imenovati feministkinjama iako žive feminističke živote, povijest se feminističkog pokreta ne poznaje (tako se i ne zna da je Marija Jurić Zagorka još 20 - ih prošloga stoljeća govorila o feminizmu), a o feminizmu kao teoriji i emancipatorskoj praksi ne govori se u obaveznom obrazovanju

Sada su sve oči uprte u Zokija kome će se prikloniti: konzumentima ili feministkinjama?

Scorsesejev pothvat dekonstruiranja mita o Katharine Hepburn feministkinjama se zasigurno neće svidjeti, to prije što on kao istinski jaku ženu slavi pin-up praznoglavku Avu Gardner (odlična Kate Beckinsale) koja kipti od samosvijesti i manifestno odbija biti muško vlasništvo.

Ali ako stvar digneš na opću razinu pa kažeš: muškarci u Hrvatskoj su patrijarhalni i zatucani, ja ću morati prestati raspravljati s tobom i o tebi, nego ću kao " općeniti muškarac " početi polemizirati s općenitim " radikalnim feministkinjama ", a o kojima također postoje ta i ta mišljenja/predrasude.

Malo ću drugačije i nedisciplinirano odgovoriti na ovo pitanje o najvažnijim i najutjecajnijim feministkinjama.

Isto tako, otvoriti prostore razgovorima o moći i mogućnostima feminizma danas zajedno s drugim feministkinjama koje žive iskustvo postsocijalističkih/postkomunističkih poredaka.

Nasuprot njemu, ženski likovi ni u najtežim situacijama ne gube dostojanstvo, umrle ili preživjele žene u ovom filmu nikad neće postati robom (patrijarhata), bez obzira na to što se konzervativnim feministkinjama autorovo inzistiranje na ženskoj (tjelesnoj) ljepoti i seksepilu vjerojatno neće previše svidjeti i što će ga biti sklone tumačiti upravo kao patrijarhalno-robnu eksploataciju.

Zvati se feministkinjom U različitim periodima od šezdesetih godina naovamo, najčešće mlade, emancipovane žene odbijale su da se eksplicitno nazovu feministkinjama, iako su bile posvećene borbi za ženska prava.

Ne slažem se sa ovim BABAma, Nevom Tole i sličnim feministkinjama, ali ovakav shitt je stvarno bez veze.

Ocjenjivanje samo po sebi nije baš prIstojno (bar po feministkinjama), i nemojmo sad gledat u dušu.

Često zaključujemo da se radi o feministkinjama, homoseksualnim osobama, ili svjetskom trendu skrojenom po mjeri muških frizera i modnih gurua koji sve više promoviraju androgeni izgled kod žena.

I dalje su ostale pri rozoj boji, da se odmah po dolasku na njihovu adresu zna o kome ili čemu je tu riječ, istovremeno ironizirajući tipične stereotipe o ženama kao praznoglavim barbikama ili - što je češća konotacija koja ljudima padne na pamet kad je riječ o feministkinjama - vješticama na metli.

U ovom slučaju zainteresirani su pederasti, pedofili, afresivne lezbe poput tebe kje se nazivaju feministkinjama i koje su borbu žena za ljudska prava zloporabile u cilju borbe za svoje interese tj. da se ponašaju neprirodno, ali s pravima koja im po prirodi pripadaju (ne bi muškarca ali hoće biti mama npr.)

Neobično je da se žene neće imenovati feministicama i feministkinjama.

pretpostavljala sam da se ti i mnoge druge/drugi s ovim optimističkim pogledom na stvari ne bi složili. ali meni je dozlogrdilo u svemu vidjeti neku dalekosežnu zavjeru, kakva je npr. teza da su žene HSS-a reagirale energično samo zato da bi HSS-ovci glasali protiv, ali ipak glasali, što je omogućilo da zakon prođe uz kvalificiranu većinu. vjerujem da su se stvari konačno posložile tako da mora stvoriti kritična masa žena, nazivale one sebe feministkinjama ili ne.

Aida se uspoređivala s likovima iz Disneyevih crtića, Ariel i Pocahontas, dvjema nacrtanim feministkinjama čija je samostalnost i znatiželja sve tri (Ariel, Pocahontas i Aidu) odvela u velike nevolje.

Četnički vojvoda Toma Grobar samo se šalio, a vi krvoločni Hrvati odmah bi u rat sa miroljubivim Srbima i to sa feministkinjama na čelu

danas živimo u ženskom svijetu a jedino nas pojedine feministice zbog želje da taj ženski svijet postane još više feminiziran uvjeravaju u suprotnost danas se gotovo isključivo bavimo ženama, njihovim pravima, njihovim željama kada god se spomenu muškarci i njihova prava ta radikalna grupa poviče seksizam postoji nekoliko polja u društvenom djelovanju gdje su muškarci još u većini i to se mora uništiti dok s druge strane se ne ustraje na većoj zastupljenosti muškaraca tamo gdje su žene prevladale ono što smatram najvećom negativnošću feminizma jest što najviše napada neke stvari koje uopće nisu toliko bitne poput stava da žene i muškarci moraju jednako zarađivati dok neke veće negativnosti poput toga da se žene ne samo od muškaraca nego i od mnogo žena procjenjuje većinom po izgledu ne napada većina feminističkih ideja jest prevladala u današnjem svijetu ali moramo se zapitati pod koji cijenu? jesu li žene danas sretnije nego prije? ono što je feminizam postigao jest da su žene postale sličnije muškarcima (dok muškarci u većini zasada ne pokazuju želju postati sličnijim ženama) ali pod cijenu odricanja vlastite ženstvenosti nastojanje da je žena jedino vrijedna ako ima karijeru, dok ju feministice ne poštuju ako se brine za obitelj, jest ostavio naraštaj žena trajno nezadovoljnima jer je feministički ideal super žene samo to nedostižni ideal žene se troše natječući se s muškarcima na poslu, a nakon toga slijedi druga smjena briga za obitelj i kućanstvo sve više žena koje su majke se osjeća krivima što ne provodi dovoljno vremena sa svojom djecom, a značajan broj ih se odriče djece zbog karijere pa opet pate jer dođu u godine kada više ne mogu imati djecu, a željele bi roditi nažalost feminizam je koliko i oslobodio toliko i zarobio žene bit će zanimljivo vidjeti da li će u budućnosti progovoriti glas žena (jer jedino je korisno ako se feministkinjama suprotstave same žene) koji se protive feminizmu u ovom radikalnom obliku izjednačavanja žena i muškaraca (jer u današnje vrijeme kada nam svakodnevno znanstvenici dokazuju koliko smo različiti govoriti o jednakosti zaista nema smisla ravnopravnost ista prava za žene i muškarce je bitno drugačije od jednakosti koja se nikada neće postići) i hoće li žene bez obzira koju sudbinu odaberu konačno postati zadovoljne sobom i svojim životom jer znam dosta frendica koje priznaju da je feminizam u mnogome odmogao te da ih umara to nastojanje da budu jednake muškarcima živi bili pa vidjeli

Ili, prema njihovu shvaćanju, sloboda i ljudska prava pripadaju samo sekularnim ateistima, liberalnim anarhistima, agresivnim feministkinjama, homoseksualcima, lezbijkama i njima sličnima, a ne i vjernicima, katolicima, poštovateljima morala i moralnih vrjednota?

Rada Borić nastavila je temu o feminističkim pokretima govoreći prisutnima i o danas prisutnoj omrazi prema feministkinjama te o uvriježenim stajalištima na koja se nailazi u literaturi (npr. u rječnicima) gdje se muškarca svrstava kao normu, a ženu kao otklon od norme.

Dakako, pažnju je izazivala jer je rušila i taj stereotip o feministkinjama, a one ili oni koji ruše stereotipe nisu dobrodošli.

Ženska ljubav nije stavljana izvan okvira zakona čisto zbog toga što nije smatrano da povlači prevelike konzekvence, a koliko god feministkinjama bilo teško prihvatiti, uvijek je bilo bitnije gdje muškarac stavlja penis nego žena jezik.