Naime, Heidegger je sam, ne govoreći dakako ni o kakvoj trilogiji (ili tetralogiji), nazvao Temeljne probleme fenomenologije novom raz radom 3. odjeljka I. dijela Bitka i vremena, a slično je mislio i o spomenutim predavanjima o Kantu. [ 5 ] Iako navedena napomena, dopisana neznano kada na margini rukopisa predavanja Temeljni problemi fenomenologije, teško da predstavlja mnogo više od Hei deggerove neodlučnosti i nejasnoće u pogledu vlastite filozofske biografije, [ 6 ] ta opaska izriče ako ne sadržajnu, onda svakako metali terarnu istinu o konstituciji tih triju kapitalnih radova iz njegove fenomenološke faze: Temeljni problemi fenomenologije, koji čine prvi objavljeni svezak Sveukupnih djela Martina Heideggera (1975), predstavljaju doista novu razradu, ali kao ponovna pri prema terena, kao ponavljanje filozofskog polazišta i strukture Bitka i vremena kao knjige. [ 7 ] Naime, i Temeljni problemi, koji su najvećim dijelom obrada i kritika tradicionalne tematike bitka (od Kanta natrag ka Srednjem vijeku i Aristotelu te ponovo ka Novom vijeku i logičkoj teoriji bitka), prestaju na istom onom mjestu na kojem završava i knjiga Bitak i vrijeme, a to je razrada vremena kao smisla bitka uopće.