Plavi tramvaji, Cibonina staklena tuba, zgrada Ljubljanske banke, Trg Republike (kojeg su pravi Purgeri uvijek zvali Jelačić plac) s hotelom Dubrovnik, tek otkopanim Manduševcom prepunim novca i nebrojenim neonskim reklamama od kojih mi je zauvijek ostala pred očima ona« Dalmatinka Sinj »(više iz nekih sentimentalnih razloga) dolje prema Jurišićevoj, katedrala i mistični Gornji grad, Kazališni trg na kojem sam želio sjediti satima pokraj Zdenca i gledati one zgrade (naravno bez Ferimporta), prljava voda Bundeka kao zamjena za Jadran, paklenski vruć asfalt Novog Zagreba i plavo nebo iznad Trnskog...