Pomirenost sa svakodnevicom koja se odvija po nekom kaotičnom planu u kojem nema mjesta za pridošlice koje žele pomoći jer su sigurno samo Kampanijina podvala, ustrajnost i zajedništvo, toplina ljudskog koja izvire iz najdublje srži čovjeka, dubine pročišćene otrovnim plinom, sve prošarano nadrealnim Animalovim misaonim lutanjima i dijalozima s fetusima u staklenci (a sve je to pojačano i Animalovim slengom), špijuniranjem žena dok se skidaju, zatim likovima čudesnim kao stara francuska redovnica koja sve više gubi razum, a koja je zbog trovanja plinom zaboravila sve jezike osim francuskog i čini joj se da svi ostali samo laju, blebeću, a nikako da ih urazumi da govore kao ljudi, strah da se tragedija ne ponovi jer Kampanijino postrojenje još stoji (Animal u njemu i spava), a snažan je i istodobno potresan prikaz konačnog obračuna s donositeljima pravde i predstavnicima Kampanije.