Neke bolesti predstavljaju čimbenike rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati kao što su: povišen krvni tlak, srčane bolesti, poremećaji ritma srčanog rada (najčešće fibrilacija atrija), šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija.

U ovoj dobi prisutna je često i fibrilacija atrija (nemogućnost istovremene koordinirane kontrakcije srčanog mišića).

Fibrilacija atrija je najčešća aritmija srca i često je progresivnog tijeka.

Nad njim je provedeno odvojeno kardiološko i psihijatrijsko vještačenje, i prema nalazu kardiologa dijagnosticirana mu je paroksizimalna fibrilacija atrija.

Kompleksne aritmije su fibrilacija atrija, atrijske tahikardije, ventrikulska fokalna ekstrasistolija i ventrikulska tahikardija.

Bolesnici s KSZ imaju visok rizik od tromboembolijskih ispada. čimbenici koji predisponiraju tromboemboliju su: nizak minutni volumen srca s relativnom stazom krvi u proširenim klijetkama, slaba kontraktilnost, nenormalnost u pokretljivosti regionalnih stijenki i fibrilacija atrija.

Oni koji imaju veće razine vitamina u krvi imali su 2,5 puta veću vjerojatnost, za razliku od onih s normalnim razinama, da će im se razviti fibrilacija atrija koja je česta pojava u starosti i može uzorkovati moždani udar.

Vezano uz kardiovaskularne rizike, ključno je pitanje utječu li i na koji način nepovoljni rezultati studije PALLAS, dobiveni u bolesnika s permanentnom fibrilacijom atrija, na primjenu Multaq-a u odobrenoj indikaciji u EU i Republici Hrvatskoj (nepermanentna fibrilacija atrija).

Fibrilacija atrija najčešća je abnormalnost srčanog ritma zbog koje ljudi imaju povećan rizik za moždani udar i zastoj srca.

Srčane bolesti, a pogotovo poremećaji srčanog ritma, od kojih je najčešća fibrilacija atrija su značajan čimbenik rizika za nastanak moždanog udara.

Fibrilacija atrija povisuje učestalost moždanog udara otprilike pet puta.

Fibrilacija atrija je aritmija kod koje srčane pretklijetke " podrhtavaju " ili fibriliraju, nepotpuno i nepravilno se stežu frekvencijom oko 300 u minuti, što se sve, naravno, ne prenosi na srčane klijetke.

Suvremene spoznaje govore o nizu rizičnih čimbenika koji su povezani s nastankom moždanog udara, kao što su povišen krvni tlak (hipertenzija), neke srčane bolesti (fibrilacija atrija, bolesti srčanih zalistaka itd.), šećerna bolest, povišena razina masnoća u krvi (osobito LDL ili« lošeg »kolesterola), pušenje, alkoholizam, stres, prekomjerna tjelesna težina, tjelesna neaktivnost, starija životna dob, naslijeđe itd.

Fibrilacija atrija je brzi, nepravilni atrijski ritam.

Poslijeoperacijska fibrilacija atrija (FA) nakon kardiokirurškog zahvata značajan je klinički problem koji zahvaća između 30 i 60 % bolesnika.

Fibrilacija atrija jest najčešći poremećaj srčanog ritma uopće, čija se incidencija značajno povećava s dobi.

Mada se u podlozi nerijetko nalazi i organska bolest srca (hipertenzija, ishemijska bolest srca, bolesti srčanih zalistaka) ili endokrinološki poremećaj (tipično hipertireoza), ipak se kod jednog vrlo značajnog udjela bolesnika radi o izoliranom poremećaju ritma na inače zdravom srcu (takozvana lone fibrilacija atrija).

Fibrilacija atrija označava nepravilnu kaotičnu propagaciju električnog impusla u pretklijetki što rezultira smanjenjem njene kontrakcije (stiskanja).

" I fibrilacija atrija i demencija se pojačavaju se s godinama.

Prije naše studije znali smo kako fibrilacija atrija može uzrokovati moždani udar, koji pak može dovesti do senilnosti.

Sada smo ustanovili da fibrilacija atrija također može povećati rizik od senilnosti na suptilnije načine ", objasnila je dr. Sascha Dublin, voditeljica istraživanja.

Fibrilacija atrija glavni je čimbenik rizika za zatajenje srca sa značajnim povećanjem incidencije zatajenja srca i pogoršanjem simptoma.

Glavna područja istraživanja su koronarna bolest, invazivno liječenje, disfunkcija endotela, fibrilacija atrija i liječenje aritmija radiofrekventnom ablacijom te genetska istraživanja u kardiologiji.

Nadalje, kod bolesnika koji idu na kardiokiruršku operaciju zbog nekog drugog razloga (premosnice ili operacija zaliska), a istovremeno imaju i fibrilaciju atrija, moguće je tijekom operacije napraviti kiruršku izolaciju centara i srčane šupljine u kojima fibrilacija atrija nastaje (plućne vene, lijeva pretklijetka) i na taj način efikasno kombinirati kirurško liječenje osnovne srčane bolesti s liječenjem aritmije.

Hipertrofičan mišić podložan je pojavi poremećaja srčanog ritma (eksrasistole, fibrilacija atrija, fibrilacija ventrikla).

Međutim, u kroničnim bolestima kao što je i fibrilacija atrija kvaliteta života bolesnika smatra se vrlo važnom.

U zaključku možemo naglasiti da unatoč tome što je fibrilacija atrija relativno benigna kronična bolest, simptomi bolesti jako ograničavaju obavljanje aktivnosti i time smanjuju kvalitetu života bolesnika.

Vodeće skupine bolesti kao uzrok hospitalizacije su: ostali oblici angine pektoris i hipertenzija u 6,8 %, kronična ishemična bolest srca 4,1 %, fibrilacija atrija i undulacija u 2,3 %, a u bolnicama za rehabilitaciju najviše ih je hospitalizirano zbog prisutnosti ortopedskih implantanata zglobova u 17,7 %, kompresije kralježnične moždine 11,2 %, mlohave hemiplegije 7,5 %, prisutnost aortkonorarnog premoštenja 7,2 %.

Slično utjecaju zatajenja srca na nastanak fibrilacije atrija, fibrilacija atrija značajno utječe na ishod liječenja zatajenja srca.

U bolesnika s ranije poznatim zatajenjem srca novonastala fibrilacija atrija ima negativne prognostičke implikacije.