Međutim, način na koji su ti tekstovi građeni, njihova struktura, ritam, pripovjedačko-dijaloški pasaži, te mijene dokumentarnog i fikcijskog koje nisu uvijek na prvi pogled raspoznatljive, dali bi nam za pravo i da sve ove tekstove nazovemo - pričama.

No, film koji se snima u Njemačkoj je biografsko-fikcijskog karaktera, zbog toga što nisu otkupljena prava na snimanje filma od Kanibala iz Rottenburga, trenutno na odsluženju kazne.

S formalnog aspekta, San Danila Kiša izrasta iz dokumentarno-fikcijskog foto performansa koji se dalje transformira i transponira u različite medije.

Ujedno, to su bili filmovi koji su napustili klasičnu epsku strukturu žanra tendirajući jedinstvu vremena, mjesta i radnje. Točno u podne bio je poseban i kao jedan od prvih filmova uopće koji je gotovo izjednačio trajanje radnje s trajanjem projekcije, čime je izravno utjecao na U 3:10 za Yumu, koji je osim tendencije k vremensko-prostornom jedinstvu ostvario i poklapanje fikcijskog i realnog trajanja u svojoj završnoj trećini, kad protagonisti, jednako kao oni u Točno u podne, napeto i tjeskobno iščekuju dolazak vlaka u zadano vrijeme.

Upisala sam poslijediplomski sveučilišni doktorski studij Filozofija i suvremenost 2007 godine i u procesu sam izrade doktorskog rada na temu Fikcijskog svjedočanstva.

U tim pričama, snažne lirske konotacije, ima i autoreferencijalnog, kao i autobiografskog, ali i fikcijskog, gdje pripovjedačica nije nužno homodijegetska, odnosno gdje se između autorice i pripovjedačice ne može i ne mora staviti znak jednakosti.

Taj je film drama zasnovana na izravnim biografskim podacima iz životopisa znamenitog američkog pisca Trumana Capotea, a obuhvaća razdoblje stvaranja njegova ne fikcijskog romana Hladnokrvno ubojstvo u povodu kojega se pisac upustio u opsežna istraživanja teškoga zločina što je zadesio malu zajednicu u saveznoj državi Kanzas.

Prvo je najavio kako će sudjelovati u adaptaciji fikcijskog svijeta Dennisa Lehane iz djela Live By Night a sada doznajemo da mu to i neće biti jedina preokupacija.

Dobri Staljin genijalan je spoj autobiografskog i fikcijskog koji dokazuje kako je stvarnost sto puta fantastičnija od bilo kojeg izmaštanog svijeta.

Odlazeći sve dublje u prostranstva Nove Gvineje avanturisti susreću domorodačko pleme Mapuga te se kao prvi bijelci pridružuju njihovom obredu, a film iz fikcijskog prelazi u dokumentarno-etnografski, u stilu koji nije stran Schroederu, ujedno i autoru uspješnih dokumentarnih filmova.

Ne nekoga fikcijskog filmskog junaka s Wall Streeta ili partijanera kakvoga katkada glumatate zato što to čine i svi frendovi.

Pokretanjem biblioteke Identità dentro na jednoj višoj razini potiče artikulaciju mnogostrukosti identiteta: u njezinoj je osnovi ideja da se pisanje doživljava kao svojevrsna pripadnost, kao dom, uvažavajući/promovirajući stav da autori (složenih identiteta) samim činom pisanja afirmiraju sebe, samopotvrđuju svoje postojanje i time stvaraju hibridni identitet kojim se onda nadilazi i puko pitanje pripadnosti (primjerice, domovini) ili se pak razvija dvostruka (višestruka) perspektiva u stvaranju vlastitog fikcijskog svijeta.

Obračun s filmskim kritičarima kroz lik onog fikcijskog, doduše, poprilično je kalkulantski jer Shyamalan s užitkom ubija sirotana nakon što je navodno demantirao njegove objede o konvencionalnosti vlastite dramaturgije, a zapravo ga ušutkao kako ovaj ne bi mogao reći da je Shyamalanovo iznevjeravanje očekivanja, odnosno obrat u priči, još jedna žanrovska konvencija.

Bošnjak spaja esejizam i pjesmu, nastojeći doprijeti do izvora logocentrizma (Semantička gladovanja) ili ludistički stvoriti gramatološku razliku fikcijskog i zbiljskog (Gimnastičar u pidžami).

Ne samo zbog duljine trajanja, nego i zbog precizno izrežirane priče iz stvarna života u kojoj se suvereno miješaju planovi fikcijskog i dokumentarnog filma.

I to je ostvarenje eksperimentalno, s obzirom da je na rubu fikcijskog filma, mješavina trilera s elementima televizijskih dokumentaraca u američkoj maniri, s nekoliko autentičnih protagonista na terenu koji usmjeravaju priču u prepoznatljivom smjeru.

Taj lik kojeg glumi Gary Oldman u stvarnosti ne postoji već ga je redatelj i slikar Julian Schnabel uveo kao fikcijskog protagonista po uzoru na sebe.

Charlie Chaplin ideju za smjer ovog filma dobio je jer je njegov prijatelj Alexandar Korda uočio sličnost Chaplinovog fikcijskog diktatora sa Adolfom Hitlerom.

Kada je Chaplin to shvatio odlučio je preko svog fikcijskog diktatora napasti Hitlera i njegov režim.

S jedne strane izravni film koji nadahnuće crpi iz meta-filmske podudarnosti stvarnog i fikcijskog, a s druge višeslojna parafraza koja klasični književni predložak transponira u suvremenost.

Želeći kulturno povezali Rijeku i Barcelonu, u kojoj je u 24. godini života tragično preminuo jedan od najvećih riječkih pjesnika Janko Polić Kamov, u glavnom gradu španjolske pokrajine Katalonije prikazan je film " Janko Polić Kamov - Vitez crne psovke ", popratna izložba dokumenata o Kamovu te predstava u Kamovljevu čast " Hodač ", riječkog tranzicijskog fikcijskog kazališta Trafik.

Nagrađujemo najbolji kostim povijesne ličnosti, bilo kojeg fikcijskog lika te likova iz Oksa Pollock serijala knjiga za mlade.

Bongo hoće dakle kazati da je ono najbolje, najviše i izistinsko zapretano u vječnosti Prošlog, i da se u vremenu stari nikad više posložiti neće kako su jednom nekoć stvarno bile: ostaje nam s jedne strane čežnja za tim vremenima činjenične punine, dok s druge stane perenira osjećaj nekog fikcijskog, prividnog trajanja, kao pri onespokojavajućoj spoznaji da ako Hamlet može biti gledatelj Hamleta, a Don Quixote čitatelj Quixotea, ona mi, čitatelji i gledatelji, možemo biti i najčešće jesmo - fikcionalni (Why does it disquiet us to know that Don Quixote is the reader of the Quixote, and Hamlet is a spectator in Hamlet?

Povremeno daje natruhe u kojima se jasno ne razaznaje što je zbilja, a što san ili privid, no u cjelini filma taj se aspekt pokazuje kao tek usput nabačen, da bi mu se Gil vratio na samom kraju, nudeći svršetak koji s jedne strane pruža mogućnost tumačenja prethodnih zbivanja kao fikcijskog svijeta romana koji Simon piše, s druge kao stvarnih događaja koje je pretočio u roman, napisavši ga nakon što je sve završilo, a on ipak preživio.

Gledljiv i umjereno šarmantan, ali tanko razvučen filmić televizijskog, čak pomalo sapunastog okusa, uistinu bi se najbolje ukotvio na mjestu koje mu je i bilo namijenjeno, onome nezahtjevnog fikcijskog uresa programa Country Music Televisiona.

Svaki kadar i scena koje snimam ovisi o onome ispred i o onome iza. Kazalište i film Tom Gunning naglašava da se u filmu bavimo realizmom, a ne stvarnošću: Kazalište, na primjer, koristi prave materijale, prave ljude i stvari, za stvaranje fikcijskog svijeta.

Jer, pokazalo se, ovakva promjena fikcijskog diskursa lako se uprlja neželjenom autoironijom, koju će jedan dio publike zacijelo izvrgnuti ruglu.

Kontakt stvarnog i fikcijskog može biti poguban, lako se padne u feljtonizam.

Dojmljivo rješenje jest i rasuta, tek naznačena rasvjeta Ive Nižića te vertikalno zamišljena izmjena procesijskih postaja koja kreće od nulte točke (na trgu) uspinjući se na vrh perivoja (simbolizam fikcijskog putovanja i uspinjanja u više sfere duhovnosti) to jest do perivoja Od Slave koji je kod Zoranića, ali i u predstavi, središnje mjesto za iznošenje misli o zatomljenosti nacionalnog jezika i potrebi revitalizacije baštine.

Dah fikcijskog u knjizi pojačan je tako što je potpuno izostavljen vizualni dio svih projekata - Mattioni od čitatelja traži da mobilizira vizualnu maštu, onakvu kakvu razbuđuje kad čita literarni tekst, pa tako pisac i čitatelj stupaju u delikatan odnos - postaju suučesnici u građenju vizualnih, ali i zanimljivih literarnih struktura.