Središnje pitanje mojega istraživanja koje se bazira na kulturalnome dijalogu između pisaca s granica (npr. suvremeni američki tekstovi napisani uz južnu, meksičku i sjevernu, kanadsku granicu u odnosu na hrvatsku modernu i postmodernu književnost prošloga stoljeća čija se fikcionalna propitivanja zbilje bave granicama sa Slovenijom, Italijom, Austrijom i Mađarskom) jest: zašto autori iz dvaju geografski udaljenih svjetova inzistiraju na singularnosti i posebnosti njihovih kultura umijesto da prepoznaju i evaluiraju hibridnu " prirodu " njihovih kulturalnih granica i geopolitičkih prostora?