To pitanje (koje se danas postavlja iz mnogo drukčijih filozofijskih temeljnih odluka nego još prije nekoliko desetljeća) samo doduše više nije izravnom temom ovog rada.

Neurbani i Zlaja - nisam na razini Vasih filozofijskih razmisljanja, moja su jednostavna bez nekih konstrukcija.

Upravo u času u kojem postoji intenziviranje onoga što poprima oblik razmjena, sastanaka, takozvanih filozofijskih priopćenja, na kojima se objelodanjuju bar pretpostavljene nacionalne razlike kao utjecaji, podmićivanja, izobličavanja, hibridizacije itd., u samom se tom času nacionalna svijest, traganje za identitetom, afirmacijom, pa čak i nacionalnim zahtjevima, očituju jasnije ili čak postaju češći i napetiji, pretvarajući se u nacionalizam.

Znajte, sokolići moji, da me tek poslije filozofijskih nauka obuklo u hrapavu ovu mantiju.

Moja bi glavna preokupacija, na ovome mjestu, prije bila uputiti se prema aporijama filozofijskog prevođenja filozofijskih idioma.

Pomalo s neba pa u rebra, kao i kod svakog početka, reći ću a to je naše iskustvo i naskoro ću govoriti o tom iskustvu i o njegovim pravima da postoje i da doživljujemo činjenicu da postoji nekoliko filozofijskih idioma, te da samo to iskustvo ne može a ne doživjeti bilo koji filozof, bilo koji samozvani filozof i svatko tko se izdaje filozofom i kao skandal i kao samu šansu za filozofiju.

Hegel, Enciklopedija filozofijskih znanosti, Veselin Masleša, Sarajevo 1987, str. 355.

Kazališna improvizacija bazirana je na nekoliko filozofijskih impostacija

Roško vješto prerađuje i obrađuje mnoštvo filozofijskih, psihoanalitičkih, sociologijskih, kulturalnih teorija u doba vladavine cyber-praksi da bi dokazao postavku kako se tek iz virtualne sfere kozmičko-psihološke tvorbe stroja ili preobražene tehnike spravlja svijet uopće... " Žarko Paić Zoran Roško je samoorganizirajući turističko-ljudski, tjelesno-duhovni efekt koji se pokušava uživjeti u virtualnu stvarnost planeta Zemlje.

Aktualnost estetskog, koju sada još preciznije određujemo kao odvajanje od filozofijskih kategorija, dosada je ostajala samo događajem u okviru univerzitetske filozofije umjetnosti, odnosno, izrazimo li se drukčije: obećanje da će se filozofija umjetnosti u Schellingovu ili Hegelovu smislu konačno pretvoriti u estetsku teoriju, razmjerno je ezoteričan akademski događaj u njemu doduše njemačka estetka tradicija, Friedrich Schlegel i Friedrich Nietzsche, igraju središnju ulogu, pa stoga njemačka povijest umjetnost stoji, doduše s nekim iznimkama, prije sa strane.

Obrazovana na humanističkim slavističkim književnim studijima, Krystyna Pieniazekova iskazala je i osobni interes i visoku razinu poznavanja filozofijskih tema (autora, teza, teorija), nezaobilaznih u tumačenju književnih događanja poput ekspresionizma.

U njima je uglavnom riječ o nekim središnjim temama antičke filozofije, kao i o pristupima suvremenim problemima inspiriranima okvirom što su ga postavili antički filozofi. Oni zacijelo najbolje govore sami za sebe, svjedočeći tematskim okvirom i primjerenom kvalitativnom razinom ne samo o horizontu, metodici i dubini Majinih filozofijskih interesa, nego, čak ponajprije, o tomu da i kad ga nema filozof jest na način na koji mu je jedino i moguće istinski biti, naime tako da potiče, okuplja i privlači u kolegijalni i prijateljski krug mišljenja. (iz predgovora) Autori: Damir Barbarić Luka Boršić Ana Gavran Miloš Filip Grgić Srećko Kovač Stipe Kutleša Nenad Miščević Davor Pećnjak Petar Šegedin Josip Talanga Kruno Zakarija Jure Zovko Marie-Élise Zovko

I dok se ime toga genijalnoga hrvatskog polihistora diljem svijeta već tri stoljeća slavi ponajprije zbog njegovih znanstvenih i filozofijskih djela, manje je poznato da je u svoje vrijeme Bošković bio poznat i kao slavan europski pjesnik, autor latinskoga spjeva Pomrčine Sunca i Mjeseca (De Solis ac Lunae defectibus).

Možda nisu u rangu sa Nirvanom ili jednim Pearl Jam ili Soundgarden što se tiče komercijalnosti, ali su dovoljno važni da budu u njihovoj neposrednoj blizini na sceni i u spomenu na tu eru zbog svoje glazbe, ali isto tako i po Staleyovim osobnim individualnim tekstovima koji su ipak bili nešto više od običnih pjesama - kratki, dinamični, jednostavni stihovi koji su puni pregršt dubokoumnih filozofijskih izjava iz svakodnevnog života jednog običnog čovjeka.

Posrijedi je rekonstrukcija povijesno-filozofijskih, umjetničkih, znanstvenih i religijskih ideja koje su utkane u ideju Europe.

Ja samo tvrdim da je filozofija dostupna svakom razboritom čovjeku i da sposobnost postavljanja filozofijskih pitanja i pokušaja odgovaranja na njih ne zavisi o broju pročitanih (filozofskih) knjiga.

Simpozij ima namjeru otvoriti pitanje novoga načina razumijevanja medija, medijalnosti i komunikacije iz različitih filozofijskih i znanstvenih gledišta, te u situaciji krize aktualnih modela globalnih medijskih strategija moći preispitati akademsku i institucionalnu fragmentaciju znanja i metoda uspostave interakcije između raznolikih subjekata/aktera u medijskome dijalogu i diskursu.

Pritom je ovdje bez sumnje ipak riječ, govoreći još jednom s Hegelom, o jednoj lošoj ili negativnoj beskonačnosti, što znači: o jednoj do u beskonačnost nastavljenoj negaciji konačnosti koja međutim također iznova nastaje (Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Enzyklopädie der philosophischen Wissenschaften I; Enciklopedija filozofijskih znanosti.

Osnovna teza autora je da se upravo u filozofiji medija sabiru napori suvremenih filozofijskih pristupa, te da većina suvremenih filozofijskih napora (manje ili više osviješteno) u osnovi problematizira pitanja različitih oblika, razina ili posljedica - medijskih posredovanja...

Mnogo je knjiga koje valja čitati, ali ovdje se izlažu razlozi za čitanje filozofijskih knjiga.

A kad je riječ o Kačićevim životnim uzletima, nije tajna - naglasio je Botica - da je povjesničar hrvatske filozofije Albert Bazala ocijenio izvrsnom Kačićevu objavljenu knjigu Logika, te da je Kačić od 1730. do 1745. godine bio profesorom filozofije (i to svih tadašnjih filozofijskih disciplina) u franjevačkom Visokom učilištu u Zaostrogu odnosno u Šibeniku, pa mnogi i danas teško razumiju Kačićevo napuštanje moguće pozicije značajnoga hrvatskog filozofa u korist autorstva njegova " Razgovora ugodnog naroda slovinskog ".

U njima je na novu osnovu postavljen niz ključnih psihoanalitičkih, filozofijskih, lingvističkih i književnoteorijskih pojmova a uvedeno je i glasovito trojstvo imaginarnog, simboličkog i realnog kao konstituivnih stadija tvorbe subjekta.

Sažetak je to njegovih kasnijih filozofskih stavova, već ranije razrađivani problemi, no sad izneseni na sažetiji i zaoštreniji način [ 2 ], a riječima samog Nietzschea () vrlo smiono i precizno sastavljen sažetak mojih najbitnijih filozofijskih heterodoksija: tako da taj spis može poslužiti upućivanju i otvaranju apetita za moje Prevrednovanje svih vrijednosti (...).

Slično neke sile prevladaju, ili pak ne prevladaju, u kontekstu igre između filozofijskih teorija i zdravoga razuma.

Pritom, iznimno su poticajna autorova propitivanja smrti u okviru filozofijskih shvaćanja smrti, u okviru čega apostrofira kako se od druge polovice 19. stoljeća (Weltschmerz) očitovala kriza u shvaćanju smrti te, primjerice, stranice o antropološkoj istini kršćanstva koja razotkriva kako se kršćanska istodobna mržnja prema grijehu i seksualnosti zapravo očituje kao mržnja prema smrti.

To su neke konstatacije koje se objašnjavaju na empirijskoj razini, ali imaju i filozofijskih implikacija.

Na tom su projektu surađivale gotove sve starije i mlađe generacije, što je stvorilo plodno i razumijevanjem ispunjeno tlo za suradnju najrazličitijih filozofijskih smjerova koji su danas, osim Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zastupljeni na novoosnovanim katedrama na Filozofski fakultet DI i Hrvatskim studijima u Zagrebu, u Rijeci, Splitu i Osijeku, pa su Filozofska istraživanja imala i snažnu odgojnu i samoodgojnu funkciju.

Iako se ocem moderne japanske filozofije smatra Nishio Amane (1829 - 1897), koji je na podlozi europskih filozofijskih tekstova počeo oblikovati adekvatnu japansku filozofijsku terminologiju, kao pravi se filozofijski smjer u europskom smislu te riječi oblikuje tek filozofijska škola iz Kyota, filozofijska škola koja se u svojoj punoj zrelosti oslanja s jedne strane na zen-budizam a s druge na europsku fenomenologiju, odnosno mišljenje ontološke razlike Martina Heideggera.

U priloženom izboru filozofijskih tekstova autori analiziraju s različitih motrišta suvremeni fenomen religije i religioznosti.

D. ] suponira njeno bitno određenje, a ovo sustav filozofijskih pojmova.