Opet ću ja za razbibrigu potegnuti vraga za rep. fra petra jeleča čiji sam link ovdje prenio napalo se odma, nije ni glonga osta dužan tvrdeći da jeleč govori o zločinačkoj organizaciji u herceg bosni, makar je ovaj dao samo slobodnije naslutiti činjenice koje su bile dio domovinskog rata. evo još jedna jelečeva kolumna, mislim da ni ovdje nije previše falio u procjenama: http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=2527 (http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=2527) nije pratrima mjesto u dnevnoj politici, točnije nije joj mjesto iza oltara. ali jelečeva tvrdnja da je hrvatima ustaštvo nanijelo veliku povijesnu štetu toliko je blizu istini, da nas jedino naše srljanje u sve dublju nesreću obespomoćuje da to spoznamo. tako jednostavne povijesne činjenice o ustaškoj ideji i realizaciji te ideje potpuno se kod dijela hrvata izvrću, to sve na nekoj lakoj emociji gdje je poginuo djed. i norvežani još peru ruke, ali barem većinski složno, od rada na hitlerovoj strani tih 40 ih. a mi, ko mala djeca, mi smo imali dobru ideju? ideju velike hrvatskesmo imali. je li etično tražiti više veliku hrvatsku, je li bilo tada? s vragom smo pakt sklopili da je dobijemo, đavo nas je trao nakon toga do 95, a još je ovdje. čime i na čiju nesreću se ona, velika hrvatska, može ostvariti? na nesreću triju naroda koji su bili uvučeni u prošli rat. otkud da nam ta nesretna velika hrvatska ne da zerku pameti pa shvatimo bih i počnemo surađivati s hrvatima u njoj da se izgradi susjedna država u kojoj će oni živjeti dostojanstveno. a, ne ovako, hrvati u bih bez prava, lažno prijavljeni u rh pa se mržnja koti među nama, riga ko vulkanska lava. nije, stvarno nije mi jasno. je li to nepolitična svijest, prgavi ponos ili nepriznavanje izgubljenog rata. jesmo li se mi ikad zapitali: s kim smo mi u drugom ratu ušli u pakt. bez velikih filozofiranja i izmigavanja očitoj istini koju nisu izmislili ni židovi ni masoni, nego je čista povijesna istina. ili mislimo da ćemo to ovno pretvoriti u pitu ako krenemo to ovno pred svima jesti, praveći se da je ukusno? ni eu ni ostali svijet neće nam oprostiti našu nesvijest di smo i s kim ratovali. a sad se pravimo ludi. i satrt će nas. i taj thompson, pjevač lakih melodija bit će proganjan, nevin kao svaki pjevač, proganjan zbog nas, jer iz nas izvlači ono u, onu veliku hrvatsku, prijetnju miru u regiji, nukanje na rat. ništa meni od tih osjećaja nije strano, ali znam di je mjera. a mnogi je ne znaju, nemaju etičnu svijest, samo ego, samo ja, samo nacija. ko četnici, maaajke mi.