Onaj tko od mene traži da financiram 500 putnih naloga u godini, u kojoj ima 365 dana, meni ne mora ni dolaziti.

Međutua: 1. većinom se sama financiram... starci uskoče samo kod većih i " važnijih " kupovina kao što su kaput, čizme i sl., a ove pomodne pizdarijice koje život znače si kupujem sama.. 2. u zadnje vrijeme više trošim nego što zarađujem - plus, moram početi učiti opet i neću ni imati vrijeme za ikakav posao.... došlo je vrijeme da sama sebi objavim jednomjesečni shopping ban

Naime, ja već godinama svoja putovanja, kao i neke druge troškove, financiram kreditnom karticom, čije plaćanje i jest jedna vrst kredita, no ono mi pomaže samo da racionalnije raspodijelim troškove.

Sama financiram svoju kampanju i mislim da je to jedino ispravno i da bi tako trebali činiti i ostali kandidati.

Samim tim, ako financiram, normalno je da imam i kontrolu nad " trošenjem ".

Ne samo što sve sama financiram, već isključivo sve sama i pripremam jer ona ne umije i ne može ništa.

Ne vidim način da sve financiram, a umorna sam od toga da svake godine moram vikati upomoć.

Upitao sam se kakav je to novi sustav u kojem ja financiram poštu bez ikakve naknade.

Kao što ne želim da financiram nekog super pametnog i uspješnog elektrotehničara, mikrobiologa ili kemičara koji će u roku keks otprdit u neku pristojnu zemlju di stvarno postoje takve vrste posla.

Po toj tvojoj logici ja bih (Bože me sačuvaj) morao biti peder i kojekakvo drugo smeće s obzirom da ih iz proračuna financiram.

Mišljenja sam ak imaš " ideju " a nećeš je objaviti da ti je netko ne " uzme " - koliko vrijedi ideja koju nitko nije čuo = 0, Ako netko ima dobru ideju za posao, ja financiram posao i dajem 50 % suvlasništva s mogućnošću otkupa s moje strane nakon 4 g.;)

IDujas, tebe uopce nije briga ni za narod ni drzavu, to nema nikakve veze s mojom percepcijom tebe kao primitivnog. za razliku od tebe, ja sam uistinu domoljub: meni nije prihvatljivo kad oni koji su meni blizi namjerno upropastavaju zemlju, za razliku od tebe: briga tebe i za Hrvatsku i za Hrvate dok god se j. be majku crvenim, srbima, pederima, ovima, onima... tvoja briga za Hrvate prestaje na onim koji ne misle isto kao ti. meni je s druge strane drago da se i ti mozes lijeciti u bolnici koju financiram svojim porezom.

Eto malo slobodnoga vremena, pa da napišem nešto.Čitam na netu situaciju u Splitu, kaže čovjek dajem 500 kn dnevnicu, hranu i smještaj, majstoru Keramičaru.I vidi čuda nigdje nikoga, kaže on svi bi nešto dodavali i nosili.Javi se neki lik iz škole i zaključi da su u banani, jer nitko neče u strukovnu školu.Slična je situacija u bilo kojem dijelu Hrvatske.Zašto je to tako? vjerojatno zato jer mlađa populacija na pragu svojega obrazovanja ima neko svoje mišljene o majstorskom poslu a vjerojatno se projiciralo iz slike cijeloga našega društva.Na svojem primjeru sam to osjetio masu puta, prvo netko kada me vidi, večinom mi ne vjeruje da se bavim ovim poslom, vjerojatno su očekivali nekoga u prljavoj manduri koji ne zna zbrojiti dva i dva, pa valjda i to da bazdim na pivu, neobrijan itd. To mi zna zadavati probleme jer ljudskim predrasudama nema kraja.Naravno moj intelekt mora također biti na margini društva, jer da sam bio po njihovom pametniji, vjerojatno bih završio fakultet i radio neki normalni posao i našao mjesto u nekoj selektiranoj piramidi neke strane kompanije.Gdje bi u odijelu manikiranih ruku radio svoj posao na nekom laptopu.A zašto? pa život je moj i moj je izbor, samo u jednoj karici se možda razikujem zato jer volim posao koji radim.I stvarno mislim da me ne bi veselilo nešto drugo, samo molim Boga da mi zdravlje bude dobro i da me ne spriječi u onome šta sam naumio.Nekome je mrak kada si kupi neki nabrijani mobitel, meni je zakon kad si kupim neki komad alata, pa ga onako ponosno doma vrtim par dana, nekome je mrak Bossovo odijelo, meni neka dobra mandura.Tko kaže da je pravilo majstora da živi na način kako si je netko doma zamislio, pa da to ne poželi svojem dijetetu.Moja majka može biti više nego ponosna na mene, kao prvo zato jer nema nikakvih troškova, kao drugo jer sam ja zadovoljan, a to je najbitnije.Meni je žao neke osobe koju izrabljuju, što je česta pojava, ne samo na kasama prodajnih centara, več i u ostalim branšama posla, ali ljudi nemaju izbora pa to drže u sebi, a to je najgora solucija i nažalost popratna pojava kapitalizma kao društva.Duboko se nadam kada prođe ovo tranzicijsko vrijeme, stvari če hodati.Svoje dijete da tjeram i financiram neku ideju koju sam si ja zamislio da bi bila dobra za njega, ne pada mi na pamet, ako ga bude zanimalo da bude doktor ili zidar neka bude, njegov je izbor i to mi je jedino važno.Meni su se osobno ismijavali likovi koje danas gledam u tridesetoj ali eto još im fali jedan vječni ispit do kraja, raditi ne znaju ništa, frustracije su počele i šta sad.Onda ih jedan šljaker nazove, odveze u Gallery i potroši na njih soma kuna, pa mi još na kraju kažu lako tebi.Da lako sada a ono prije ne postoji, posao kao posao svaki je isti, netko nešto napravi netko ništa, stvar pojedinca.Ali nemojte mi govoriti da ulažem lovu u projekte koji če mi kao donijeti sve šta sam želio, a to več sada imam.Kao da je neki problem nekome uz posao završiti još nešto ako se je našao u tome, realno gledajuči niti si svatko može priuštiti fakultet niti svatko iz Splita može svojem djetetu omogučiti školovanje u Zagrebu ili recimo u Beču na wernu.I šta se desi, vratimo se na početak priče, čovjek nudi 500 kn po danu za pravoga meštra i nema niti jednoga, dvadeset dana cenera u džep, kupiš rabljeni karavan i lojtru, odi na još deset dana i imaš alat, dalje znaš.Realnost bi trebala postati rutina, ovu državu porušili su polupijani banditi, a gradili je ljudi poput mene i mojih kolega, svojim radom i znanjem.Pa ne treba onda takve ljude gledati na način koji nije primjeren civiliziranom društvu i zaključivati unaprijed kako je ispod časti biti prljav u prašini.Jer realno ču vam reči, niti zarada nije tako mizerna kako neki misle, jednom je jedna gospođa bahato rekla da kako ja mogu tražiti tolike novce a nemam fakultet, Bože dragi gdje postoji fakultet za malera, ali ona je u biti htjela reći kako sa fakultetom bi trebala na hijerahijskoj ljestvici biti iznad, pa ko da sam u feudalnom društvu.I onda je pitam koliko ljudi vaše struke trenutno na burzi traži posao, ona kaže da ne zna, ja pogledam na net i dam joj informaciju, ona šuti, pa je pitam znate li koliko ljudi moje struke traži posao na burzi, kaže da ni to ne zna, deset gospođo sada u ovome trenutku.Šta če reči više, lijepo mi plati 2000 kn za ova dva dana i budite pozdravljeni.

odabrala bih i kopača kanala ili tamo nekog čobana sa stadom ovaca ako ga volim. i nikad ne bih mogla biti s nekim tko mi nije napet ali eto ima para, vikendicu na moru, planinama, vozni park i sva čuda svijeta. iako ima cura koje imaju želudac za takve stvari pa hodaju ili se udaju iz interesa... tabloidi su puni takvih priča... dovoljno sam sposobna da se sama financiram i ne treba mi nikakav sponzor ili suga-daddy kak bi rekla j-lo " love dont cost a thing " a opet neprocjenjiva je i ne može se kupiti pozdrav

Svaki račun koji platim HRT-u mi potakne loš osjećaj u želucu kad pomislim da tim novcima financiram plaću Dragi Čosiću koji svaki prijenos uništi svojim, da ne budem uvredljiv, lošim komentiranjem.

Ja kao građanin Zagreba koji plaća porez i osamnaestpostotni prirez financiram jednog propalog političara, jednog sumnjivog špiclova, jednog mesara i jednog alkara da budu POMOĆNICI DIREKTORA u GKG, Bandićevom zagrebačkom holdingu.

Posljednjih godinu i pol dana sama se financiram te sam se morala prilagoditi financijskom stanju.

naš župnik, inače krasan čovjek, mi je rekao: Imam plaću kao župnik, u iznosu 2 prosječne hrvatske plaće, iz njih financiram sve troškove koje imam kao župnik, i sitna održavanja, tipa pituravanje učionice za vjeronauk, materijali za rad s djecom, čišćenja i slično, kao i osobne potrebe, znači računi stanovanja, putni troškovi, hrana i ostalo.Novci od lemozina i blagoslova, plaćenih misa idu u crkvenu blagajnu.

Ja sam imućan poslovni čovjek, sam financiram svoj proboj u hrvatsku politiku i ne tražim nikakvu plaću kada dobijem neku od državnih funkcija.

A, s druge strane, da ja financiram sve i idem gledati neku zemlju koja sutra diobom i neće pripasti nama, ne pada mi na pamet, jer bi to bilo suludo.

Ali ne financiram to ja niti ću tamo dolaziti pa nek im bude kako žele.

Financiram cijelo vozilo i ono ce kada otplatim kredit biti moje.

Koliko sam shvatila, ti si nezaposlena? u tom slučaju ne financiraš nikoga. ja financiram tebe u tom slučaju: D

Rodoslovno stablo nam izgleda ko sekvoja, srećom pa sam ja negdje pri vrhu pa ne vidim sve do korjenja, inače bi mi trebo kredit kod MMF-a da sve to financiram.

- Sin traži na internetu prodavače autića, najčešće u Njemačkoj, kontaktiramo ih, ja financiram, a onda ih kum tamo preuzme i pošalje - objašnjava Željko postupak kupnje.

I do sada su mi se smijali oni koji primaju plaću na crno ili fušaju, dok ja financiram vrtiće i za moju i za njihovu djecu.

Posebno je pažljiva prema meni, jedini sam joj nepoznat: nisam bio ovdje, kad ju je Čarli upoznavao sa društvom, a i činjenica da financiram pijanku, vjerojatno čini svoje.

Naravno, dobrim dijelom financiram svojim entuzijazmom, uz golemu podršku svojih prijatelja i suradnika, i pritom nastojim da većina dobije honorare, iako u nekim slučajevima napravimo razmjenu kao u prvobitnoj zajednici po principu roba-roba.

Uzimajući u obzir činjenicu da si sama financiram šoping, a prihodi su mi skromni i neredoviti, i moju.. pa recimo štedljivost.. trudim se ne kupovati impulzivno niti kupovati odjeću za koju nisam sigurna kako ću i hoću li nositi, imam li ju s čime kombinirati, osjećam li se dobro u njoj..

Dakako nije bitno da li ja zaposljavam 110 ljudi koji dobivaju iznadprosjecne place, bitno je da ti i tebi slicni odlucujete o preraspodjeli mog profita.Ako sutra npr. netko ne plati mojoj firmi koju recimo sam financiram, a ne mogu vratiti dug, onda dakako ti sto dijele moj profit nece prodati svoje kuce, aute i igracke da bi ga podmirili.