inace, mogu se sloziti da svaki prevod jeste interpretacija, te je svaki prevedeni smisao na odredjen nacin tacan, ali ne u potpunosti. tako imamo korkutov tefsirski prevod, gdje dolazi do tog da " ehlul-dhikr " prevodi kao " ljudi knjige " ili cak " krscani i jevreji " ili da " fitna " prevodi kao " mnogobostvo ". ako ja svojim rukama napravim kokosinjac, ja, u duhu maternjeg jezika, mogu reci " svojom rukom sam ga napravio " ili " svojerucno " ili " sobom ", " svojom snagom ", " samostalno ", samo tom logikom ti mozes, s pravom, govoriti o ispravnosti karicevog prevoda, ali mi od pocetka pricamo o doslovnom prevodu. s druge strane, kad se " dvije ruke " doslovno prevede, to ne iskljucuje njihovo tumacenje znacenja (npr. dzelal i dzemal, kao jedno od mogucih), ali kad ne prevedes doslovno, ti doslovno iskljucujes mogucnost takvog znacenja (o dzelalu i dzemalu). opet, postoje mjesta u kur ' anu gdje Bog govori o svojoj jednoj ruci, sto znaci da jedna ruka i dvije ruke nikako nisu iste i da postoji razlog zasto se negdje kaze " moje dvije ruke ", a drugdje " moja ruka ".