Dobar dio zauzimaju flashbackovi u djetinjstvo glavnog junaka, kad ga je kao siroče posvojio policajac Harry.

Česta kamera iz ruke, brišuće panorame praćene potmulom kakofonijom zvukova, nagla zumiranja i neurotični flashbackovi čine vizuru Šišanja dojmljivom.

Kao da neki lascivni flashbackovi nisu bili dovoljni (u napasti sam da ubacim koji citat, al neću), nego kako radnja odmiče, T Pol se sve više ponaša kao napaljena teenagerica, a da stvar bude bolja, to sve nema nikakve veze sa zloglasnim vulkanskim pon-farrom.

Ti flashbackovi, međutim, uvjerljivo su najneuvjerljiviji dio filma.

Tako nas niti oni emotivno intoniraniji flashbackovi Johanna i Mikloša, ne uvlače u priču.

Jeza me drži, grop u stomaku, tjeskoba, nemoć, pred očima flashbackovi Kurska.

Uvjerljivosti likova doprinose brojni flashbackovi, a između pojedinih epizoda pametno su ubačene table na kojima likovi odgovaraju na pitanja poput Što ćete pitati Boga? ili Što biste promijenili na sebi?, pomažući čitatelju da ih što bolje upozna.

Autohtonoj domaćoj modernoj odrednici pridružuje se i strukturna okosnica filma kao putovanja od maestralnog otvaranja uz fascinantne sekvence modernoga Zagreba (praćene, kao i svi potonji Mimičini filmovi, izrazito modernim zvučnim zapisom eksperimentalne naravi), preko putovanja vlakom i brodom do boravka na otoku oko koje se analeptički nižu brojne epizode i kadrovi iz prošlosti u više vremenskih smjerova (djetinjstvo, s fascinantnim dojmom iskonske sreće u sekvenci kupanja djece; mladost, rat, poslijeratna obnova koja je donijela slom ideala i gubitak obitelji), flashbackovi različite duljine i intenziteta (izvedeni u crno bijeloj fotografiji visokoga ključa), koji su realistički motivirani (lokacijama na otoku, susretima sa znancima, osjetilnim otočnim podražajima koji ga proustovski podsjećaju na uz njih vezane trenutke iz prošlosti).

Njihovu psiho seansu ispresijecaju flashbackovi u kojima se dokumentira kako se Laban pretvorio u Tejinu sjenu, iskrsavajući u njegovoj blizini u najluckastijim situacijama, a dodatna novina je obilje likova koji se u drami ni ne spominju.

Gluma, kamera iz ruke, dijalozi, flashbackovi WWII, atmosfera, eksterijeri interijeri, komika, tragika, sve je na svom mjestu, i nema potrebe da dalje pišem o nečemu što je toliko savršeno da se o tome ne može pisati.

Svoju klasičnu, linearnu fabularnu kompoziciju on tek povremeno prekida kratkim digresijama na neke događaje ranije proživljene (flashbackovi), ali je mjestimično razbija i dojmljivim dočaravanjem produkata dječakove mašte, ili snova.

Ratni flashbackovi za vrijeme seksa su preistrošeni klišej za nekog poput Spielberga koji je ovo režirao.

Citajuci te neke djelove, prolaze mi flashbackovi kroz glavu i te neke blesave situacije.

Slično tome, flashbackovi otkrivaju Angierovu metodu: svaki put kad bi nestao tijekom svoje iluzije, pao bi u zaključani spremnik i utopio se, a stroj bi stvorio dvojnika koji bi se pojavio na balkonu i pokupio pljesak.

Kao i u nekih drugih psihodelika, nakon duže konzumacije gljiva ili traumatičnog iskustva na njima mogu se pojaviti takozvani " flashbackovi ", gdje se osoba na trenutak vrati u stanje tripa iako nije pod utjecajem gljiva.

Flashbackovi su uglavnom vrlo rijetki i nisu trajni.

Efektni flashbackovi u 70 - e napravljeni su ubacivanjem PIL klasika Public Image i Poptones, prelazak u 80 - e dočaravaju jedan od prvih Wobbleovih samostalnih radova Betrayal Dub i How Much Are They iz izvrsne kombinacije s Czukayem i Leibezeitom, a najstarija snimka na kojoj se pojavljuje njegov prateći band Invaders Of The Heart skinuta je s albuma Without Judgement iz 1989. Nakon toga Jah Wobble imao je nekoliko zapaženih ulazaka na britansku top-listu, a ultimativni hit Visions Of You s vokalom Sinead O Connor otvorio mu je vrata Island Recordsa i pripremio teren za snimanje bestselera Take Me To God.

Jer jedino čega ćeš se sjećati biti će boca tko zna čega i flashbackovi riganja.

Vojevanje je ostavilo traga na njegovoj tegobnoj psihi i razvilo stanja traume, depresije, a ne pomažu ni flashbackovi na lijepu mladicu (Madisen Beaty) koju je ostavio iza sebe prije odlaska na bojište.

I tad u sliku nahrupe dokumentaristički flashbackovi, još uvijek svježi u kolektivnoj svijesti ljudi s ovih prostora, ako ne i šire.

... najčešča čestitka upućena mojoj malenkosti u namjeri čestitanja Nove godine bila je " puno ljubavi i da si nađeš frajera baš po tvom broju "...... to bi trebalo značiti da sam nesretna u ljubavi s čim se baš i ne bi složila, no neka ih i nek mi se onda stvari i ta želja;))...... a, doček ko doček, puno ljudi, klope cuge i svega kaj ide uz to.... kod mene je tu bila i doza histerije zbog " izgubljenog " fotića koji sam tražila punih 10 minuta, okrenuvši sva ti kata i dignuvši cijelu ekipu na noge da bih ga našla (pokušajte ne smijati se) ni manje ni više nego na svojoj ruci;))...... u nedjeljno jutro su me počeli pucati flashbackovi zbog masnica na nogama, pa sam pregledavši slike shvatila da sam pala po stepenicama i zaradila predivna obilježja duž obe potkoljenice, ali i to je za ljude;))...... uglavnom suma sumarum prelazka iz stare u novu... živili tamburaši;))

Naime, Tedovu (istinitu) priču o pogibiji sinova prate kratki flashbackovi koji su u jednom bitnom detalju (a sam Ted upozorava tijekom filma na važnost detalja u pripovijedanju) u nesuglasju s onim što on priča, slika je, dakle, u diskrepanciji s tekstom, a osim toga Tedova je priča u jednom drugom detalju nelogična.

Još jedna čudna stvar oko radnje u igri su početni flashbackovi našeg junaka John Blade-a koji nam ukazuju na postojanje amnezije te mogućeg povratka tih rupa u sjećanju tijekom napredovanja kroz igru.

YOU ' RE NOT ALONE FLASHBACK Danielove rupe u pamćenju popunjavat će i iznenadni flashbackovi, svojevrsne animacije tijekom kojih možete biti sigurni od naleta čudovišta.

Ti flashbackovi predstavljaju sjećanja na život vrlo sličan onom koji danas vodimo mi čitatelji, pa to dodatno pojačava uznemirujući dojam.

Ja tu nisam objektivna jer su dijaci moji, a gledala sam ih i ja po prvi puta pa su me spopadali emotivni flashbackovi 8 sto se dalo vidjti po duzini kojoj sam drzala neke od njih).

Flashbackovi kojima redatelj prodire u prošlost ne remete pretjerano melankoličan ritam priče koja je unatoč tomu nije uspavanka.

U glavi su joj se vrtili flashbackovi.

Kovačevićev je podvig što ta cjelina vrlo dobro funkcionira: u neskriveno teatralnoj okvirnoj radnji (vješto razbijenoj prizorima priprema za štrajk u izdavačkom poduzeću u kojem je Teja postao direktor nakon svrgavanja Miloševića) dvojica odličnih glumaca Bora Todorović (uspješno je zamijenio pokojnog Batu Stojkovića, koji je godinama briljirao u predstavi, pridajući Labanovom liku posve nova obilježja ponajprije šarm i simpatičnost) i Branislav Lečić (jedan od najeksponiranijih oporbenjaka devedesetih posudio je dijelove vlastite biografije Tejinom liku, riskirajući samokarikaturu) dovode do usijanja tenziju između dva junaka, a flashbackovi čine cjelinu dinamičnijom i živopisnijom.

Ali, shvaćam u potpunosti zašto te seksualno sodomiziranje djece odmah asocira na crkvu, nije ni čudo...... jel te pucaju flashbackovi, jel ti dupe zatitra svaki puta kad ugledaš križ?