Ne znam radi li se o fobiji, stručni naziv tome do sad nisam pronašla ni u jednom leksikonu.

Evo jos jedne panicarke:) evo 2 sata citam postove i imam osjecaj da sam ja napisala 90 % toga, sve isto.. kod mene je sve krenulo kada sam se prije 3 god onesvjestila u wc-u i to nije bilo zato sto mi je pozlilo vec sam lakirala nokte (eto pameti) i aceton me malo nadrogirao i bum.. tad sam se strasno prepala.. medjutim naredne 2 god ja sam bila super i onda odjednom stalno vracanje na to.. krenem iz kuce, mislim da cu umrijeti bukvalno.. bus mi je nocna mora.. zna mi se desiti da po 2 - 3 mjeseca budem super, da ne ulezim u kucu bukvalno ali i u tom periodu sam posjecivala psihologicu, samo malo rjedje i onda samo neki okidac.. i najmanji stres mi je dovoljan.. s tim sto u kuci svaki dan imam strasne situacije, od malena imam problem sa roditeljima i znam da se te traume odrazavaju na sve ovo, negdje mora puci.. fax mi je trenutno najveci problem, nisam u stanju otici na predavanja, gusim se, drhtim, mucnina konstantna, nemoc u rukama i nogama.. imam osjecaj da svi gledaju u mene i komentarisu.. i da.. za mene ono najgore.. grcevi u vratu.. kao neki trzaji tacnije.. ne znam da li se to jos nekome desilo ali je to ubjedljivo najruzniji simptom.. bar meni: S.. profesori i asistensti nemaju razumijevanja kad odnesem opravdanje jer zaboga nije mi nista.. mi svi to samo umisljamo, znate vec kako to ide.. a zavrsna sam godina: S.. sto se tice lijekova prije god dana su mi prepisali zoloft i xanax.sjecam se da sam pila 3 dana i da nisam mogla bukvalno stajati na nogama i to sam bacila.. od tad ne pijem nista i ovako se borim.. ima boljih i losijih dana.. u zadnje vrijeme je nazalost sve vise losijih.. moja psihologica nije nikako za lijekove i smatra da mogu sama sve ovo pobijediti.. a toliko je tesko.. eto veceras je nova godina a meni se ne izlazi ni 1 %.. srecom sama slavim sa momkom pa mi je malo lakse, fascinantno je da samo s njim nemam panicne napade, da se razumijemo zna mi se desiti ona ruzna nelagoda i strah, ali nikad se ne desi... uglavnom ja bih vam preporucila jednu knjigu koju mi je psihologica dala i mogu vam reci da je fantasticna.. napisao je dr. Vladan Starcevic - Bez straha o strahu, panici i fobiji.. slucajno sam nesto guglala i nadjoh je i na netu.. imate na stranici scribd.com..

Da i još nekaj - vi ste gospodo LGBT-ovci puni fobija, a poglavito heterofobija i naravno puni mržnje, a to se vidi najbolje po vašem strahu (fobiji) od normalnih i zdravih ljudi, pa stalno tražite da vas na tim vašim bolesnim " paradama " štite spec. policijske postrojbe naoružane do zuba o trošku hrvatskih poreznih obveznika.

pričaju o fobiji, a kako da se večina boji manjine, skrivajući tako da su odvratni svemu heteroseksualnom ili životom plodonodsnom

To vam čisto pokazuje da se ne morate bojati za sebe, očito nas prosječni Hrvati doživljavaju kao slabiće, tjelesno zakržljale osobe koje samo znaju lamatati rukama uokolo i piskutavim glasićima komentirati modu, da ne pričamo o strašnoj fobiji o od okretanja leđa.

Što reći o ovoj fobiji, osim što se definitivno u ovakvim slučajevima ženski dio populacije treba zaobilaziti u širokom luku.

Nova generacija Pola dolazi, baš kao aktuelna, na platformi koja je premijerno korištena na novoj Škodi Fobiji.

O »izostavljanju Božjega imena« u prijedlogu ustava EU-a puno se raspravljalo, no Toggenburg smatra da je pretjerano kada se govori o »fobiji prema kršćanstvu«.

" Dismorfofobija je bolest srodna opsesivno-kompulsivnom poremećaju i socijalnoj fobiji.

U pismu poznati pisac govori o strahu da će mu se mačka popišati u papuče i o fobiji od miševa.

Kada jednom okrenete ploču i odlučite fobiji utjerati strah u kosti, počinje igra.

U prošlom blogu pisala sam o fobiji od utega, a danas ću o još jednoj, još i češćoj - fobiji od ugljikohidrata.

Više o njegovoj fobiji možete saznati u novom podcastu Joe Rogana, a u istom videu možda će vas iznenaditi i još jedan GSP-ov problem - onaj s rundama.

U mom slučaju to je logična kovanica jer me strah uhvatio dok sam stajao na prozoru - pa kad se sklepaju te dvije akglosaksonske riječi: wind (vjetar) i window (prozor) - eto fobiji adekvatnog imena.

Dragi Doran ne radi se tu o nikakvoj fobiji već o činjenicama.

znate za ove kaj se kupaju u šlapama da se radi o fobiji, a ne o prevenciji od uboda

simptome koje opisujete odgovaraju socijalnoj fobiji, često se u sklopu paničnih ataka javlja osjećaj da ćemo poludjeti ili umrijeti, a kod čak i blažih disocijativnih tegoba (koje može imati svatko od nas) javlja se osjećaj " udaljenosti od sebe ", " nestvarnosti ", " nerealnosti ".

Dakle, o fobiji se govori onda kad strah stvara poremećaje u ponašanju i onemogućava obavljanje uobičajenih životnih funkcija.

Prepoznate li se u ovoj već navedenoj fobiji ili u onima koje slijede, slobodno se javite i napravit ćemo intervju s vama.

Željela bih doznati više o školskoj fobiji.

Posebno kad je riječ o sex-fobiji nisam znao da si i u urologiji stručnjak

Panični napadi mogu biti prisutni u svim anksioznim poremećajima - paničnom poremećaju, socijalnoj fobiji, posttraumatskom stresnom poremećaju te akutnom stresnom poremećaju.

Ne čudite se " ne fobiji " jer su žene oduvijek odgajane tako da misle da će se svima više svidjeti ako čine ono što je drugima drago.

Danas umjesto da Hrvatska vrvi službenicima koji stranom svijetu pokazuju kako bolje znaju jezik od svojih stranih sugovornika i kako su u stanju nametnuti ritam, tempo i temu govora, događa se upravo suprotno; hrvatski službenici skrivaju se od samih sebe u vječitoj fobiji da moraju biti papskiji od pape odnosno veći europeisti od eurobirokrata.«

Prema psiholozima, riječ je o paraskevdekatrifobiji, znantveno dokazanoj fobiji od datuma petak 13., što je samo teži oblik raširenijeg straha od svega što je povezano s brojem 13. ili, što bi psiholozi rekli, paraskevdekatrifobija, još jedna u nizu fobija suvremenog čovjeka.

Možda su zaboravili da velikih hrvata više nema i nonstop žive u strahu, nekoj fobiji i boje se VELIKOG HRVATA da ih ne pojede i ne zatekne u mraku pa ih siluje da pjevaju Lijepu našu...

Zoran je Milanović, očigledno, također išao linijom manjeg otpora jer je u sveopćoj histeriji štednje i fobiji od grecizacije Hrvatske odlučio iz proračuna izdvojiti za Crkvu jednaki iznos kao i ranije.

Uopće nije riječ o fobiji, to su takve gluposti, njih se nitko (normalan) ne boji.

Zaključio sam da se vjerovatno radi o socijalnoj fobiji i anksioznost.

Čovjek se tada osjeća slab, obuzme ga bljedilo ili crvenilo, neki dijelovi organizmu kao da ne rade kontrolirano, čovjeku se katkad oduzme govor, ne može dobro čuti druge, sav je uplašen, u stravi, užasu, u bijedi, fobiji ili u rezignaciji, beznađu, depresiji.