Uvođenje najnovijega jotovanja (śekira, iźesti) na osnovnoj fonološkoj razini razlučilo je crnogorski od bošnjačkog, hrvatskog i srpskog.

Posuđenice se prilagođuju hrv. jeziku na grafiskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

Pogledamo li, dakle, hrvatski jezik i srpski jezik kao općeporabne jezike onda vidimo da se oni razlikuju na više razina: glasovnoj30 (fonološkoj), naglasnoj, leksičkoj, oblikoslovnoj (morfološkoj), sintaktičkoj, semantičkoj i pragmatičkoj.31 Dakle na svim razinama koje jezik čine jezikom.

Tako npr. uspješnost u brzom otkrivanju riječi gledao, nakon što se u riječi pregledao izbriše prefiks pre, ili brzo prepoznavanje riječi stol, nakon što se izbriše nastavak njak, ovisi o fonološkoj svjesnosti i rasponu verbalnog kratkotrajnog pamćenja ili fonološkoj petlji radnoga pamćenja.

Znakovito je i to da je za mnoge u Europi hrvatski i srpski jezik jedan, iako su razlike do 20 posto (ćirilica, latinica kao službeno pismo, ijekavica i ekavica, različita tradicija i odvojen povijesni razvitak dvaju jezika, različita književnost, razlike na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj, pravopisnoj, naglasnoj i drugim razinama) ipak ih svrstavaju u jedan jezik.

Tek tada uvedeno je i pisanje velikih slova U i J, s obzirom da se i u pisanju velikih slova počela bilježiti razlika u fonološkoj vrijednosti.

Njegovi rezultati proširuju naša znanja o svim razinama hrvatskoga jezika (fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj, stilističkoj) i nude važne podatke za povijest hrvatskoga prevoditeljskoga umijeća.

Svim je noštromizmima (uh, što volim govoriti o oštrim mizmima, ma što to značilo, op.p.) zajedničko obilježje da su to riječi prilagođene našem jeziku na fonološkoj i na morfološkoj razini s raznim stupnjevima adaptcije na razini raznih lokalnih govora i dijalekata.

Knjiga sadrži igre i vježbe pri propuštanju slova, zamjeni/miješanju slova prema vizualno-prostornoj i fonološkoj sličnosti, vježbe miješanja manje učestalih glasova i glasova prema akustičko-artikulacijskim svojstvima, zabavne igre za vježbanje neposlušnih glasova i formiranje kinestetičke analize, trikove za lakše pamćenje i provjeru načina pisanja riječi, vježbe opisivanja, prepričavanja i slobodnog pisanja, semantičke karte i dr.

Na temelju svojega povijesnoga razvoja, od prvih pisanih spomenika u 11. stoljeću i na osnovi svojega jezikoslovlja, koje kontinuirano traje od kraja 16. st. sve do danas, suvremeni je hrvatski književni jezik razvio svoje posebnosti na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj, leksičkoj i stilskoj razini, a i svoj latinički grafijski sustav.

Ako se osvrnemo na teškoće u fonološkoj obradi i teškoće u kratkotrajnoj memoriji, možemo zaključiti kako je polusatno usmeno predavanje nastavnika prilično nekorisna prezentacija novoga gradiva za dijete s disleksijom jer se ono pritom može, često, posve izgubiti.

Vlasti su svjesne da je pravopis trojice autora stručno kvalitetniji i da bolje odgovara fonološkoj tradiciji Brozovih, Broz-Boranićevih i Boranićevih izdanja (njih ukupno 17 od 1892. do 1951), ali ne žele se za nj odlučiti, svjesne da bi takva odluka izazvala žestoke reakcije nekih utjecajnih krugova u hrvatskom društvu.

Ne žele se vlasti odlučiti ni za Anić-Silićev pravopis, svjesne da on ima niz stručnih nedostataka (već obrađenih u jezikoslovnoj kritici) i da, s druge strane, nastavlja bitne postavke novosadskoga pravopisa, koji je također fonološki, ali zasnovan na drugoj fonološkoj tradiciji.

Kod djece s disleksijom i disgrafijom nalazimo nedovoljnu ovladanost jezikom, poteškoće u fonološkoj svjesnosti i brzini procesiranja informacija, loše radno pamćenje i pamćenje općenito, poteškoće u sekvencioniranju, auditivnoj i vizualnoj percepciji i motoričkim vještinama.

Naziv/sʌb ' lɪmɨnəl/naizgled je kriptirana poruka, no riječ je o fonološkoj transkripciji engleske riječi subliminal, subliminalan, jednoj od komponenti višeslojno strukturiranog rada.

Posebno mjesto zauzima više radova iste teme obuhva ć enih naslovom Glagolitica kajkaviana, gdje donosi popis glagolji č kih tekstova u kojima su prisutni kajkavski elementi, osvr ć e se na dosadašnja istraživanja te teme te prou č ava kajkavizme na fonetsko-fonološkoj, morfološkoj, sintakti č koj i leksi č koj razini.

Riječ je o fonološkoj aliteraciji (glasovonoj promjeni koju uvjetuju osobine fonema i koja se ne može izbjeći u izgovoru) koja se zove jednačenje po mjestu tvorbe: n - - > m ispred p, b (sta m beni, zele m bać, cr m purast)

Stoga se ispituju i opisuju sličnosti i razlike ovladavanja hrvatskim kao materinskim jezikom (J1) i kao inim jezikom (J2) te se u skladu s tim spoznajama opisuje hrvatski jezik na svim jezičnim razinama (fonološkoj, morfosintaktičkoj, leksičkoj, semantičkoj), uključujući i razvijanje različitih sposobnosti (jezičnokomunikacijske i međukulturalne).

U radu je provedena jezična raščlamba dijela Akademijina brevijara Psaltira, na grafijskoj i fonološkoj razini.

Ni po jednoj se fonološkoj koncepciji ne može dokazati

U njoj ćemo naći sve ono što nas zanima o govoru svoga štokavskoga kraja, njegove osobine na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, prozodijskoj, sintaktičkoj, leksičkoj, a doznat ćemo i genezu, granice, prostiranje i dr. Ova je knjiga nastala nakon priznatog znanstvenog djelovanja, objavljenih 750 bibliografskih jedinica i četiriju zapaženih knjiga što profesora Lisca svrstava među vodeće naše dijalektologe.

Znamo da osobe s disleksijom mogu imati teškoća u radnome pamćenju, fonološkoj obradi, brzome imenovanju, brzini obrade i razvoju i automatizaciji vještina vezanih s jezikom (posebno sa čitanjem i pisanjem).

To bi odgovaralo jednosložnom izgovoru dugoga jata koji je opisan po hrvatskoj fonološkoj normi.

Pri fonološkoj (grafijskoj) prilagodbi koriste se domaći fonemi (i odgovarajući grafemi) najsličniji korištenima u stranome jeziku, a to bi bilo ø - > e (nisam baš susreo ø - > a) i y - > j.

Znanstveni pristup proučavanju jezika na svim razinama - fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj.

Usvajanje informacija i vještina prezentiranih verbalnim putem počiva na fonološkoj radnoj memoriji.

U drugom tipu istraživanja istraživači koriste ciljane eksperimentalne postupke kojima prikupljaju podatke o slabosti u fonološkoj radnoj memoriji, ali i istražuju prirodu ove slabosti

Suprotstavljanje fonema u istoj fonološkoj okolini je FONOLOŠKA OPOZICIJA/OPREKA

Na temelju provedenih istraživanja zaključeno je da nesposobnost uvježbavanja nije specifična za DS te da se ne može smatrati uzrokom jezičnih slabosti u fonološkoj radnoj memoriji

Paden, Yairi, (1996) te Yairi i suradnici (1996) navode da se predškolska djeca koja mucaju mogu inicijalno pokazati lošiji u fonološkoj obradi, ali usporedbom one skupine koja se oporavila i one kod koje mucanje perzistira nema razlika.