I ne razumijem kad netko kaže ova ti je ružna, kad fotkam, pa jebote, ko bi si to smio uzimati za pravo meni objašnjavati što je lijepo, što je umjetnost već da, al koga briga za umjetnost.

Dogovorili smo se da fotkam Mekhi Phifera, novi lik u Hitnoj otkriva Višnjić koji radi isključivo na 35 - mm filmu.

Fotkam znamenitosti, tak da tu fotkam kino Lika, ostatke od njega, ono kaj nam je nekaj značilo, a danas nam to rušiju.

Ne, fotkam s običnim idiot fotićem (Panasonic DMC-FZ28), bez ikakvih leća ili dodatnih objektiva.

Za to vrijeme ja fotkam pogled s našeg balkona na glavnu aveniju Vlore:

Ja, inače, fotkam takve mape, pa ako se negdje gubimo lagano otvorim fotografiju u aparatu i u svakom trenu znam gdje sam.

Znači kad fotkam ja kradem nečiji izgled.

Vozimo dalje, fotkam, pudran guzu, smijen se bez razloga, jeden grejp

Fotkam zato kaj mi je to gušt.

Ovi i opet pričaju o revoluciji, ja se malo rekreiram, malo fotkam more:

Iako uglavnom fotkam prirodu i nastojim da one izgledaju prirodne, jednostavno zabilježene, ponekad me neki detalji posebno privuku a onda ih pokušam iskoristiti za nešto drugačije od meni oubičajenog

Mi jesmo (let za Dublin) pa sam imala cijelo posljepodne da fotkam po avio luci:) Moram priznati da mi nije bilo dosadno...

- vega, moram ti reć, uopće te nisam nikad takvu vidla. sva si nekak, hm, ozbiljna. onak, žena - veli mi moja m. neki dan. - a da? hm, jel to dobro ili loše - pitam ju. - to je dobro. smirenija si i vidi ti se u očima da si zaljubljena, ali onak, baš jako - veli ona, pa se smijemo skupa. m. je jedna od onih prijateljica na koje ćete prvo pomisliti kad vas ljudi pitaju s kim ste si baš naj. jedna od onih s kojom se ne morate čuti dva mjeseca, ali kad se čujete, kao da ta dva mjeseca nisu prošla. radile smo skupa u dvije redakcije. zajedno smo odlazile iz zadnje u kojoj smo obje radile. bile smo skupa u rimu. išle skupa na terene. x puta se dogodilo da jedna od nas ima slow dan, a druga hrpu stvari, pa smo znale sjest u auto i ić skupa. ja fotkam, ona piše, ili obratno. ako nije bilo posla, a bila plaća, znale smo sjest u auto i otić u zg, malo u šoping. diners i xnation su čuda jedna zaradili na nama. m. se udala prošli tjedan. i bilo mi je jako čudno kad mi je neki dan rekla da sam joj na dan vjenčanja obavila lavovski dio posla. te cvijeće, te kolači, te vožnja ovdje, te vožnja ondje. meni je to bilo normalno. ne samo zato što je m. x puta uletila kad je meni bila frka, što je bila tu kad nitko drugi nije, jednostavno, nije mi to bio nikakav napor, niti tlaka, niti mi se učinilo da je to ne znam što. m. i njen muž su me danima gnjavili da ih upoznam s dragim. kad su ga upoznali, razgovarali su s njim kao što razgovaraju sa mnom. ko da ga znaju sto godina. m. je, kao što bi moj bivši gradonačelnik rekao, operativac. perfekcionist. ponekad joj kažem da je control freak. m. zna da ju zezam. m. je u rimu, nakon tri dana obilaženja znamenitosti u sred noći pospremala sobu. jer, nije baš u redu da teta čistačica nađe nered. davno sam prestala brojati koliko me je puta, dok smo radile skupa, istjerala od kompa 5 minuta nakon dead linea, jer je ona baš u tom trenutku morala obrisat stol ispod tastature. m. je netko za koga moja mama već godinama priča da mi je, uz iznimku s., jedina prava prijateljica, i za koju godinama priča da je jedna od tek dvije, tri moje prijateljice, koja joj je " sjela " od prve. m. mi je tek nedavno, u napadaju nježnosti kad sam joj rekla da me izvoli zvat za bilo šta oko svadbe što joj treba obavit ili pomoć rekla " vidiš, kak je to čudno. kak ljudi imaju malo pravih prijatelja, i kak se tek u nekim situacijama pokažu tko su oni. meni nitko osim tebe nije to tak reko, da izvolim zvat ak bilo kaj trebam ". e da. to vam je moja m. m. ne čita ovaj blog. ali sve si nekako mislim da bih joj mogla mailom poslati ovaj tekst. jer mi se zapravo čini da m. uopće ne zna koliko ju volim.

Ja se svaki put dobro oznojim dok fotkam.

Njih postavim sa bočnih strana studia i dva reflektora usmjerim dolje ispred objekta koji fotkam, a druga dva ili prema plafonu ili gore iznad i iza objekta snimanja.

Pozdrav iz Londona, ovdje sam drugi dan i upravo fotkam završnicu poslovne konferencije o Internetu " LeWeb 2012 " koja se održava u staroj Westminsterskoj dvorani pokraj lijepog Big Bena.

ESEN GUT (jebate ludi patak, progovorila bih i eskimski od muke) Bacin se ko Isinbajeva priko šanka i gaćicama fotkam po sale (jebemumater i kratkoj radnoj suknji), ljudi moji nema di me nije bilo, zgrabin šaku leda iz ledomata, bacin se natrag priko šanka i babi za vrat upalilo je

Važno mi je samo da fotkam.

U pravilu, ja fotkam samo neka manja vjenčanja, gdje mogu obuhvatiti sve.

Nema tu mjesta profesionalizmu, isključivo entuzijazam, amaterizam..., činjenica je, da otkako intenzivnije fotkam, svijet gledam potpuno drugačijim očima.

I bila sam tužna jer ja ništa ne fotkam.

Prošle godine su me na marihuana maršu pitali za koga fotkam, kad sam rekao za blog smijali su se, e to već da.

Fotkam neke gluposti i dobro se provodim.

Nemojte me krivo shvatiti, veseli me da me netko pozove da fotkam (kao naprimjer dečki iz Hakuna Matate), ali to radim iz svog velikog gušta i ne radim to zbog love....

Bez brige moj zivot se ne svodi na kupnju mobitela svake dvije godine:) idem na koncerte, snowboardam, fitness, kupil sam DSLR pa malo fotkam, opcenito tehnika mi je hobi.

Dok stojim i fotkam, od svakog drugog prolaznika cujem Hello Mister ili Salam, s nekima se upustam u razgovor o uobicajenom odakle si, gdje ides, kako ti se svidja Iran.

Prije nekog vremena skićem se ja po Zagrebu i tako, fotkam, lapim po gradu, povlačim se s noge na nogu... vidjela sam već hrpe raznih životinja po prozorima i to mi je tak ' nekako simpatično i tužno u isto vrijeme.

Naravno, dok stojim u guzvi i cekam da se kolona pokrene, no ona samo gmiže ritmom kornjače, ja uzimam mob koji ionako zvrnda stalno, i fotkam svoju obožavanu narukvicu iz Zare i preslatki prsten Jem Fimo u obliku sladoleda s mrvicama (nakon kaj se našminkam, hehe...) Sat je Casio, imam već recimo pet godina super je, bio oko 400 kn u nekom shop centru, ono lijepi sat ne ukrašen.

Za sada fotkam samo s Nikkor 80 mm-200mm f/2.8 jer samo njega imam (prvi objektiv).

I sad stali mi pošteno pred ulazna vrata, iako sam, naglašavam, mogla fotkati odakle sam htjela... mogla sam i ostati u autu, ne bi me uopće skužili da fotkam (sad već kužite u kojem smjeru ide post)... mogla sam otići deset metara prije ili poslije... ma nitko me ne bi skužio