Čini mi se da, u stvari, dok god trebamo Dan žena (a moglo bi se prenijeti i na druge ' ' Danove ' ') do tad ćemo, poput odvajanja klice i mekinje od ostatka žitarice, dakle procesirano i rafinirano, fragmentirano promatrati pojavnosti oko sebe i živjeti u iluziji da se nešto događa.