SVAKO DOBRO. ima jedna barbara noack, spisateljica, piše lako ali ima psihološki vrlo moćno izrađene likove, iako se knjige u austriji i njemačkoj već 30 godina, njene, prodaju kao trivija iili lako štivo. dakle, pogledaj si u romanu Der Bastian, kako se katharina freude nateže sa svojim šefom klinike, a zapravo zna da je ovaj drugi, bastian, dobar ko kruh, ali konvencije je lome jer je sama seljo-beljo. pa pogledaj kako si rade probleme, i kako na kraju suzi koja je voljela bastiana završi jako dobro jer je jednostavna i pravedna sa bastianovim bratom, bogatim zubo-tehničarem koji skuplja posrchee itd. pazite da vam se " ljubav " ne dogodi kao abreagiranje nekih dubljih psiho-taloga, kak se gaboru von vaszaryu, koji je u parizu skoro umro od gladi i depresije, pa si je kao našel jednu slaktu francusku Monpti (tak se i roman zvao), koja na kraju, ako se sjećam, umire - jer upravo on u taj lik smješta svoje frke, i strahove i slika u njoj i smrt francuske i ruske i mađarske aristokracije. skužil je još tada da romantika i perfekcija i umjetnost prava i svaka klasika budu morali podlegnuti brzopletim seljačinama iz biznisa i lažnim top-managerima i njihovim droljama iz ureda.