Doživite čaroliju Praga koji vas nestrpljivo čeka zajedno sa Sigmundom Freudom, Plešućom kućom i Karlovim mostom u svom naručju.

Svoj vrhunac doživljava s Freudom u liječenju simptoma histerije.

Tako se u knjizi U ime erosa bavi Marcuseom i Frommom, a u lani objavljenom Umu, erosu i društvu ponajprije Freudom, filozofijskom interpretacijom psihoanalize.

Von Trier je koješta nadrobio u svom filmu, i odveć plakatno razračunavanje s Freudom i psihijatrijom, i obračun s licemjernim javnim moralom kroz jedan pomalo kičast no poetičan prizor eksplicitnog seksa, i kritiku racionalnog (muškog) uma koji će unatoč emotivnoj prikraćenosti u završnici izići kao pobjednik, i likovno zadivljujuće kadrove koji asociraju na snažne impresionističke slike Andrije Maurovića i Hieronymusa Boscha, a donekle i demonstraciju vlastite mizoginije.

Uvjerite se u njezino proročanstvo i doživite čaroliju Praga koji vas nestrpljivo čeka zajedno sa Sigmundom Freudom, Plešućom kućom i Karlovim mostom u svom naručju.

Imal to kakve veze s Freudom?

Nastavljajući dalje, Puhovski u svome tekstu poseže za Freudom.

Jer ako naš život, složimo li se s Freudom, od susreta spermatozoida i jajne stanice pa nadalje determinira tek niz slučajnih zgoda i nezgoda, upravo prepoznavanje slučajnosti koje nas neminovno određuju, životna je zadaća osobnog samoostvarenja.

Čovjek koji je, među ostalim, analizirao nekoliko desetaka tisuća snova, opisuje svoj životni put, raskid s Freudom, postavke svojeg pristupa ljudskoj duši, a daje i neke dijagnoze Zapadne civilizacije koje danas, desetljećima nakon objavljivanja knjige, vrijede više no ikad.

Povijest je počela s Marxom, Freudom i Lenjinom??

Miro Gavran inspiriran Freudom i psihoanalizom, napisao je scensko djelo Pacijent doktora Freuda, čiju je praizvedbu i režirao u Zagrebačkom kazalištu mladih 1994. godine.

Ne znam kako danas, ali izvještaj je ulazio u opću naobrazbu moje generacija, zajedno s Biblijom, Marxom, Freudom, Raichom, Faucaultom...

Č itatelj ć e se doduše u tekstu susresti s nekim važnijim to č kama Tauskove biografije studij i ženidba u Be č u, povratak u Bosnu pa ponovni odlazak u Be č i rastava, boemski život i posao u Berlinu, tre ć i dolazak u Be č, susret s Freudom i studij medicine, proboj me đ u najvrsnije psihoanaliti č are, traumati č na medicinska iskustva na frontama Prvoga svjetskog rata, zadnji povratak u Be č i samoubojstvo.

i ja se slažem i s Larom 123 i Freudom....: top:

Stvari s Freudom uopće nisu tako banalne da bi se moglo reći da je sreća u napuštanju Freuda.

Sukobio se s Freudom upravo zato jer je psihoanalizu htio povezati s kritikom društva - dok je učitelj psihoanalizu vidio isključivo kao terapiju i govorio: " Mi smo liječnici i to želimo i ostati. "

Sedam godina kasnije susreće se sa Sigmundom Freudom.

Doznajemo i neke iznimno zanimljive detalje, primjerice to da je David u rodbinskoj vezi sa Sigmundom Freudom, pratimo komplicirano rodbinsko stablo Mirka Kovača, obitelji koja se formira u arealu na kojemu se prepleću, a ponekad i antagonistički sudaraju, različite vjere i nacije, što njega osobno čini iznimno osjetljivim prema svakoj nacionalnoj mržnji i netoleranciji...

U stalnome unutarnjem dijalogu s piscima i filozofima bez kojih nema ni njegova pisanja, Musilom, Kafkom, Camusom, Adornom, Freudom, Nietzscheom i drugima, Kertesz ispisuje briljantne stranice koje stoje uz bok njegovih romana, priča i eseja.

Tako bi mogli nazvati ovaj parcijalno povijesno-rekonstrukcijski filmić, koji se više fokusirao na Junga i njegovu biografiju, napose na period druženja i razloge razlaza sa Freudom, pokušavajući valjda kroz njihov duel (triel) ocrtati taj europski društveno-politički period.

Upravo kao takav postao je meta mnogih, uglavnom, muški entuzijasta pošto se uglavnom heteroseksulani muškarci vole vojsku i zavlačit se u tunele (psiholozima ostavljam da posegnu za Freudom).

Carl Gustav Jung još je početkom 20. stoljeća ušao u ozbiljan sukob s renomiranim kolegom Sigmundom Freudom nakon što ga je legendarni psihoanalitičar optužio za mješanje psihe i metafizike, odnosno, paranormalnog.

KANGRGA: Ja se, doduše, nisam posebno bavio onim što vi nazivate psihoanlitičkom filozofskom perspektivom, iako sam još u najranijim svojim godinama čitao i Freuda i Adlera i Junga itd., ali sam preko Marcuseova djela Eros i civilizacija u mojem rukopisu o spekulaciji čitavo jedno oveće poglavlje posvetio odnosu Freuda i Marxa, naročito s obzirom na Freudovu raspravu Das Unbehagen in der Kultur (Nelagoda u kulturi), jer se tu Freud sasvim približio bitnim Marxovim kritičkim stavovima, koji su zajedno s Freudom par excellence spekulativni

Psihijatar mafijaškog šefa, opsjednut Freudom, mu savjetuje da bude opak, pokaže svoju snagu te analizira da su njih dvojica samo " djeca koja u njemu vide tatu i žele da im kupi novi autić ".

Miro Gavran inspiriran Freudom i psihoanalizom, napisao je scensko djelo Pacijent doktora Freuda, čiju je praizvedbu i režirao u Zagrebačkom kazalištu mladih 1994. godine.

Jung je svoju inačicu psihoanalize razvijao nakon što je raskinuo s Freudom.

Naposljetku ženi svoju mrtvu sestru, što je zapravo, kad dobro razmislimo, radnja Orkanskih visova pomiješana s Freudom.

Jer, u nedostatku pravih krivaca i pravih uzroka i razloga prisiljeni smo posegnuti za psihologijom, Freudom, kompleksima..

Freudom se nikada nisam baš bavio, ali jesam njegovim tragovima kod drugih kao što je recimo Jung (začudni energetski odmak čije vrijeme će možda tek doći) i Fromm i njegov sociološki psihologizam, ili psihološki sociologizam.

Unatoč tome što Kusik na pregršt primjera umjetničkih sudbina koje Osijek ima za tangentu pokazuje kako se sve taj grad upisuje u biografiju umjetnika ma u kojem dijelu svijeta završio i ma s kim pučkao cigaru, recimo s Freudom ili Churchillom (nekako sam previdio dijelove u kojima Kusik opisuje radost ili ganutost umjetnika kada se izložbom svojih radova vrate u Osijek) i unatoč tome što Kusik na pregršt primjera navodi kakva crna rupa za sjaj mladih umjetničkih zvijezda Osijek može biti kada im taj grad postane prijevremena nadgrobna adresa (ÂťDanašnje generacije osječkih slikara u naponu svoga stvaralaštva, dakle u godinama životne i umjetničke zrelosti, rođene sredinom pedesetih ili nešto ranije, jednostavno nemaju ozbiljni autoritet čijemu slikarstvu i godinama mogu prikloniti svoje poštovanjeÂŤ, str. 237), adresu/Adresu sam više razumijevao štreberski nego kao nešto intimno, potresno kao sudbina, snažno kao pečat, trajno kao tetovaža i tajnovito kao što je to odnedavno JMBG.