S druge strane, poslije, u istom stoljeću, Gustav Mahler, glazbeni ravnatelj budimpeštanske, hamburške i bečke opere, bio je očigledno i redatelj u tim kućama. ÂťUza sva djela koja stvara on vlada pozornicom, radnjom, izrazom i kretnjama glumaca i zbora vrhunskom kontrolomÂŤ, rekao je obožavatelj njegovog rada u Budimpešti grof Apponyi, dok su još žive bečke anegdote kako Mahler pokazuje divovima Fasoltu i Fafneru u Wagnerovom Rheingoldu kako podići Freyu u zrak i o tome kako skače na pozornicu a la Weber, kako bi pomaknuo jake barone u Lohengrinu na njihovo pravo mjesto na pozornici kao da su gumene lopte.