Bili su tamo P arti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi, ali promjena u Duhu Svetome se nije dogodila nikome od njih već samo skupini Galilejaca kojima je značajka bila druženje s Isusom Kristom i povezanost s onima koji su njegovi.

I svi oni koji su se tada nalazili u Jeruzalemu: »Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krećani i Arapi« (Dj 2,9 - 11) čuli su apostole gdje na njihovim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.

Najznačajnije države nasljednice Frigije bile Lidija, Karija i Licija.

Drugi ih brkaju sa pripadnicima jedne heretičke, navodno gnostičke sekte iz Frigije - Athiganoi, (pa ih po tome i zovu Cigani, Zigeuner, Tsigane) a živjeli su na planini Athos, bavili se magijom i proricanjem.

Legendarni Mida, koji je posjedovao " Midin dodir ", bio je kralj Frigije.

Umjesto očekivana dodatka najpoznatijega Hačaturjanova baletnog ulomka, Plesa sablji iz njegova baleta Gajane publici se na kraju večeri još jednom ponudilo da uživa u anđeoskom Adagiu Spartaka i Frigije iz druge suite baleta.

Gordius, obični seljak iz Frigije, grčke pokrajine koja se nalazila na području današnje Turske, postao je kralj čudnim slučajem ili voljom bogova ⠀ kako vam drago.

Okupili se svećenici, plemići, pučani, mornari, pa uz veliko veselje tijelo mučenika iz Frigije smjestili u svoju crkvu.

29. listopada 2010. u 18 sati izvest će se " Zlatni dodir kralja Mide ", legenda o kralju drevne Frigije koji je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato.

Grčki basnopisac, podrijetlom iz Lidije ili iz Frigije, legenda o njegovu životu donosi mnoge zanimljive podatke i doživljaje te ga povezuje s različitim znamenitim ličnostima poput Solona i nekih grčkih mudraca.

Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapodocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih Krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krečani i Arapi; svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima. Svi su bili zapanjeni te u dvoumici jedan drugoga pitali: Što bi ovo moglo biti? Drugi su podrugljivo govorili: Puni su slatkog vina.

Atis iz Frigije, rođen 25. prosinca od djevice Nane.

Naime ⠀ kralj Frigije je umro bez legitimnog nasljednika, pa se zbog izbora novog kralja konzultiralo tamošnje zeusovo proročište, koje je priopćilo kako novi kralj ima postati onaj čovjek koji prvi uđe na gradska vrata sa volovskom zapregom.

A unatoč spektakularnim eksponatima (nalazi iz Troje, zatim iz Lidije i Frigije, porfirni bizantinski sarkofazi, Aleksandrov sarkofag itd.), ostali smo zapanjeni lošim i zastarjelim postavom.

Poslije Frigije, cesta slijedi rijeku Kizil u blizini koje postoje dobro čuvana vrata kroz koja se mora proći uoči prelaska preko rijeke.

Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja. " Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: " Što bi to moglo biti? " Drugi su pak, podrugujući se, govorili: " Slatkog su se vina ponapili " (Dj 2,1 - 13)

Kardinal Rode je u propovijedi podsjetio na lik Sv. Tripuna, kršćanskog mladića iz Frigije u današnjoj Turskoj, koji je mučeničku smrt podnio u 18. godini života, u doba Decijevih progona 250. godine.

Njegov sin Histasp, inače Kirov drugi rođak, proglašen je satrapom Partije i Frigije.

Krista: uz pauna, šljuke, ždralove i jarčiće sa Samosa, iz Frigije, Medije i Ambracije, najviše je volio kamenice iz Tarenta, brbavice i mušule sa Sicilije, kapice ili lepeze s Kitere, dakle školjke iz kojih se u moru oko tog egejskog otoka rodila Afrodita.

Jakov je pisao iz Jerusalima, a Simon iz Grada Rima, a Jovan iz Efesa, a Marko iz Aleksandrije Velike, a Andreja iz Frigije, a Luka iz Makedonije, i Juda Toma iz Indije.« (Prg. 27

Mida je bio kralj Frigije, područja koje je dio današnje Turske.

Novu objavu Duha Svetog dobio je Montan iz Frigije oko 170. godine poslije Isusa.

Silena su jednog dana našli kako spava u vinogradu te ga zavezali i doveli pred kralja Midu iz Frigije.

Nije ni čudo da postoji cijela znanost o čvorovima kad njihova povijest seže 3000 godina u prošlost kada je poljoprivrednik Gordije, osnivač grada Gordiona i kasnije kralj maloazijske države Frigije, vrlo zamršenim čvorom, koji će kasnije biti nazvan gordijskim čvorom vezivao volove u jaram na svojim kolima posvećenim bogu vrhovniku Zeusu.

Negde između, centar rečeno političkim žargonom, postoje evnomijanci, pristalice Evnomija i sledbenici arijanstva, koji podržavaju neortodoksne puteve sagledavanja sv. Trojstva, zbog čega će biti pokrštavani prilikom prelaska u pravoverje; nestorijanizam čije učenje prihvata Hristovu ljudsku hipostazu, uz njegovu božansku prirodu; manihejci sa persijskim sveštenikom Manijem koji će principe Dobra i Zla, karakteristične za tradiciju persijskog dualizma, spojiti sa elementima hrišćanstva; tu su još i sabatijanstvo sa proslavom Uskrsa po jevrejskom računanju vremena, samarićani, i slični i drugačiji od Jevreja, koji se pridržavaju Pentateuha i drugih jevrejskih knjiga uvodeći i neke paganske obrede; montanisti koji, sa svojim osnivačem Montanom iz Frigije, zahtevaju moralnu askezu i dižu glas protiv crkvene hijerarhije.

Mnogi povjesničari vjeruju da je Dioniz sinestezija lokalnog grčkog božanstva prirode i mnogo jačeg božanstva iz Trakije ili Frigije, kao što je Sabozios

Luka objašnjava da je Duh sveti u obličju plamenih jezika sišao na mnoštvo, te su se Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi, Krećani i Arapi svi izvan sebe strčali niz ulice i jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. (Tumači govore da je Lukina namjera bila povezati ovaj događaj sa zbrkom jezika i pometnjom koja je nastala u vrijeme gradnje kule Babilonske.

Iz Frigije je Magna mater, idaea mater, prenesena u Rim za vreme Katonove kvesture, 204. g. se (Kikeron: ' O starosti ', pogl. 13).

Iz Frigije, kao Kibelin sveštenik, hrišćanstvu je se pridružio Montan, što sugeriše da je Kibelin kult imao prepoznatljive sličnosti sa hrišćanstvom

Herodot nas upozorava da su i najpoznatiji grčki narodi, Dorani, Jonjani, Makedonci (koji su se, tvrdi on, prije, dok su boravili u Makedoniji, nazivali Brigi, odnosno Frigi (H. L, VlT, 73), a i stanovnici Frigije koji su bili makedonskog podrijetla), bili došljaci u Pelasgiji.I sami Pelasgi su, tvrdi Herodot, u toku svoje prapovijesti više puta mijenjali ime.