Od osobite je važnosti, što za epidemiologe i druge liječnike u javnom zdravstvu predstavlja najviši stručni izazov, da se u radu na tzv. promicanju zdravlja osjeti i ne prijeđe mjera do koje ljudima treba savjetovati ili možda i nametati korisne javnozdravstvene mjere, kako se oni pri tome ne bi osjetili podvrgnutima, frustriranima i neslobodnima, i tada se u ogorčenju odlučili okrenuti od tzv. službene medicine i snalaziti se na druge načine.