Dok Ivan Herceg čita izbor iz svojih pjesama, razmatram ideju da na kraju tribine, kad dođe vrijeme za neformalnu razmjenu dojmova, prišapnem njegovu tajnu kome od zatvorenika možda onome nabildanom baby-face momku koji mi je namignuo, ili onome mrkom, šutljivom tipu s fudbalerkom koji sjedi u najudaljenijem kutu, pokraj jednoga od čuvara.