Njega je zamijenio Gigo (Yoshitaka) Funakoshi, čovjek izuzetnog karaktera i tehnički veoma stručan.

Funakoshi je uspio razbiti te predrasude i konačno je primio zasluženo priznanje Karatea kao jedne od japanskih borbenih vještnina 1941. godine.

Počeo je kao slabašno i bolesno dijete koje su njegovi roditelji doveli Yasutsone Itosuu i Yasutsune Azatou na karate trening (mnogi smatraju da je Azato imao velik utjecaj na to da je Funakoshi razvio tako discipliniran um i tehniku karatea).

Uz pomoć svog doktora Tokashikija koji mu je prepisao ljekovita sredstva koja će ga ojačati i Azatovih i Itosuovih odličnih instrukcija, Funakoshi je uskoro procvjetao.

Majstor Funakoshi pripovijeda taj događaj drugačije - dok je živio sa svojim djedom i bakom počeo je pohađati osnovnu školu gdje je bio u razredu sa Azatovim sinom i dobio svoje prve karate instrukcije od Yasuntsune (Ankoh) Azatoa.

Nakon tog događaja Gichin Funakoshi je zabranio sportski sparing (prva natjecanja počela su se održavati tak nakon njegove smrti 1958. godine).

Kada je Funakoshi došao u Japan, podučavao je 16 kata: 5 pinan, 3 naihanchi, kushanku dai, kushanku sho, seisan, patsai, wanshu, chinto, jutte i jion.

Trening sa mnogo ponavljanja koji je uveo majstor Funakoshi vrlo brzo se isplatio; njegovi učenici su izvodili najprecizniji tip karatea koji se igdje podučavao.

Funakoshi je svaki drugi dan dolazio u Shichi-Tokudo da bi podučavao.

Konačni cilj Karatea ne leži u pobjedi ili porazu, nego u savršenstvu osobnosti sudionika - Gichin Funakoshi

Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi.

Ovaj stil karatea smislio je Gichin Funakoshi i proširio ga po Japanu.

ZABILJEŠKA: Funakoshi je iskreno vjerovao da je potreban cijeli život da bi se savladalo pregršt kata i da ih je šesnaest dovoljno.

U Japanu otkriva i borilačku vještinu, Karate sa Okinawa-e, pod vodstvom Gichina Funakoshi-a.

Funakoshi jedan od svega nekoliko ljudi koji su karate popularizirali u svijetu i jedan od nekoliko velikih majstora.

Funakoshi je utemeljio prvu " Kara-te " školu u Japanu, pod imenom Shotokan ili Shoto club.

Poznato je da je na svojim putovanjima po Japanu držeći demonstracije i lekcije iz karatea, Funakoshi sa sobom uvijek vodio Takeshi Shimodu, Yoshitaku (svog sina), Egamija i Ohtsuku.

Gima, koji je kao mlad učio s Yabu Kentsuom u Okinawi, izvodio je Naihanshi shodan, a Funakoshi je izvodio koshokun (kushanku dai).

Bez obzira na svoju otvorenost u podučavanju vještnine pravog karatea, ni Funakoshi nije bio bez klevetnika.

Funakoshi je inzistirao na hito-kata sanen (tri godine na jednoj kati).

Funakoshi je također stvorio termin " Karate-do " što bi se moglo prevesti kao " Prazna ruka (bez oružja) " u što je snažno vjerovao.

Ako postoji ijedan čovjek koji je zaslužan za status koji Karate zauzima u današnjem Japanu, to je sigurno Gichin Funakoshi.

Tako se s karateom upoznao i otac današnjeg modernog karatea Gichin Funakoshi (1868 - 1957.), te ga u ranoj mladosti počeo sustavno vježbati pod okriljem najpoznatijih učitelja toga doba.

Čin preimenovanja se obično pripisuje Funakoshi Gichinu,« ocu modernog karate-a », osnivaču Shotokan škole, no vjerojatnije je riječ o drugom autoru (Chomo Hanashiro).

Ovaj trend su slijedili mnogi njegovi naslijednici, a posebice Funakoshi Gichin (osnivač Shotokana), preko čijeg učenja je karate osvojio Japan, Europu i veći dio ostalog svijeta.

Tako karate-do majstor Funakoshi Gichin kaže:« Jedna od stvari koje uvijek govorim novim učenicima jest da onaj koji misli samo na sebe i koji je nepažljiv prema drugima, nije dorastao učiti karate-do.

Master Funakoshi Gichin tvorac " Shotokan " karatea popularizirao je frazu " Karate ni sente nashi ", dok je njegov učenik Hinori Otsuka osnivač " Wado Ryu " škole inzistirao na " Shin Gi Tai " konceptu.

Karate majstor Funakoshi Gichin kaže nam kako se pravo značenje riječi budo odnosi na zaustavljanje sukoba, a ne na njegovo izazivanje:« Riječ bu u kineskom je pismu predstavljena s dva simbola: jedan od njih znači zaustaviti, a nalazi se unutar drugog kojeg tvore dvije prekrižene helebarde.

Na pamet mi dolaze riječi velikog majstora karatea Funakoshi Gichina koji je jednom rekao kako krajnji cilj karatea nije u porazu ili pobjedi nego u moralnom savršenstvu osobe koja vježba.

Naime i Master Funakoshi osnivač Shotokan karte škole, koji je bio jedan od prvih zagovornika uporabe novog termina, kaže parafrazirano da se Karateka treba usavršavati ne samo u odabranoj vještini, već jednako tako mora isprazniti svoje srce i um od ispraznih želja i taštine.