Radić vrlo detaljističkim vizualnim referencama filmizira motivsku strukturu, a te reference tretira dvojako - s jedne strane kulturološki ih odmiče od domicilnog kulturno-povijesnoga konteksta ne bi li univerzalizirao referiranu problematiku, odnosno prevenirao neželjenu mogućnost ideologijskih konotiranja, a s druge antroponimima i funkcijskim oznakama referira konkretno domicilno povijesno vrijeme i prostor intertekstualizirajući s, primjerice, Goranovom famom, odnosno potencijalno transtekstualizirajući sa svakim vremenom i prostorom narušenih elementarnih sloboda.