Nikola Kunst, Pavo Antunović, Gajo Lukić, Etore Granik, Baborski i Kovač volonteri i zanesenajci automobilizma ostat će trajno zabilježeni u riječkoj automoto povijesti, pokretači su sekcije koja je izrasla u respektabilan Autoklub Rijeka.

U 2. krugu: viganj je upisao 6 pjesama Tibetanac je upisao 5 pjesama Rico je upisao 5 pjesama angjeo gabriel je upisao 4 pjesme vpavic je upisao 4 pjesme Splićo je upisao 4 pjesme MP980, Gajo, SpiDom, tinssy i marko vistan upisali su 1 pjesmu.

Tu su Arsen i Seka Petrošić, Gajo Bulat, Domagoj Galinović iz Hrvatskoga doma i još mnogi...

Konačno došao je i taj dan, kad me Gajo nazvao da je na godišnjem odmoru i da je spreman sa mnom poći na Dinaru.

Iz užeg izbora predloženo je pet najuspjelijih pjesama po mišljenju prosudbenoga žirija: 1. San od žuči Gajo,

I drugom zgodom Gajo Petrović - kojemu vrag zaista glede Marijana Cipre nije dao mira - zaustavi autora Metamorfoza metafizike i ni pet ni šest nego će on Cipri, koji je nekako upravo preuzeo brigu o zagrebačkim antropozofima:

- Dovršena je izgradnja Hrama u Jeruzalemu. 1537. - Nakon ogorčene bitke, tvrđava Klis pala je u ruke Turaka koji su smaknuli njezina junačkog kapetana Petra Kružića. 1927. - U Karlovcu se rodio Gajo Petrović, hrvatski filozof, jedan od najvažnijih predstavnika praxis filozofije. 2003. - U Beogradu je ubijen srpski premijer Zoran Đinđić.

Gajo Petrović, kritizirajući svoje kritičare koji su tvrdili kako je tehnika instrument koji za razliku od kapitalizma u socijalizmu postaje poslušnim kaže: Atomska bomba neće početi da proizvodi jestive pečurke čim na nju nalijepimo socijalističku etiketu.

Tako je 1976. osnovana najprije katedra za bibliotekarstvo, koju je vodio prof. dr. Gajo Peleš, i u okviru nje je organiziran dvogodišnji dodiplomski studij bibliotekarstva.

Ta je stranka nakon nekoliko izbora ipak pobijedila te je 1882. za gradonačelnika izabran njen predstavnik dr. Gajo Bulat, a i svi sljedeći gradonačelnici su bili Hrvati.

Gajo moj muž ti drži fige da čim prije zaradiš svojih deset milja $ taman mu fali jedan jedini...

Kada me je moj profesor Gajo Petrović, tadašnji vodeći filozof, pozvao da sudjelujem u filozofskom časopisu Praxis, kojeg je on uređivao, glatko sam ga odbila, objasnivši mu, sa svom ozbiljnošću jedne dvadesetogodišnjakinje, kako se ne vidim kao filozofskog pisca.

Iako sam u međuvremenu magistrirala, te bila jedina kandidatkinja s objavljenim radovima iz tog područja, umjesto mene primljena je osoba koju je protežirao Gajo Petrović.

Na to su ga, u ime Logosa, Milan Kangrga, Rudi Supek i Gajo Petrović posljednji put pozvali da odustane od tri centralne partijske dogme - samoupravljanja, avangardne uloge partije i tržišne ekonomije.

Gajo Peleš rođen je 1931. godine u Karlovcu, gdje je završio gimnaziju.

CRO KOALA - dobro pamet ima, pravi prototipa jedan jako pametan žena koja voli samo pravi snažni pravi Hrvati desničari, ofkorz moraju biti Katolike, no dobro nema veze ako su u Koaliciji sa četnikama Vojo and Gajo, sou vot, niko nije savršenost.

Gajo Bulat, praunuk " onoga Gaje Bulata " i nekadašnji ekonomski emigrant u Argentini, sada bi se vratio kući u Split; i zbog današnje Argentine i sutrašnjeg Splita.

Od potonjih hrvatski stipendisti te generacije su bili slijedeći: ekonomistica i političarka Savka Dabčević-Kučar, ekonomistica Ecija Ljubetić-Sirotković, filozof i sociolog Rudi Supek, filozof Gajo Petrović, filozof i sveučilišni profesor Ivan Kuvačić, filozof Andrija Krešić, inženjer rudarstva Ivan Petruša, povjesničarka književnosti Višnja Barac, ekonomist, političar i sveučilišni profesor Ivo Perišin, pedagog i sveučilišni profesor Mate Zaninović, povjesničarka književnosti i etnologinja Maja Bošković-Stulli, arhitekt, građevinar i sveučilišni djelatnik Ivan Kordiš, novinar Vjekoslav Košta i kemijski inženjer Anka Kuzmanić.

Tih su godina u Jugoslaviju dolazili gostovati veliki mislioci, Ernst Bloch, Herbert Marcuze, Lucien Goldmann, Jürgen Habermas, Erich Fromm... a najveće domaće filozofske zvijezde bili su Gajo Petrović i Milan Kangrga.

I tako stojimo mi moj kum Branko K., pokojni Darko D. čiji ću kum ja kasnije postati, i ja, dakle nas tri buduća vjenčana kuma (drugi su nas prestali zvati za kumove, jer svi su naši brakovi završili rastavama), i Branko pozorno sluša, ja se zabavljam, a Darac pokušava oboje: pratiti i promociju i moj simultani prijevod na jezik koji su Kangrga i Gajo tako dobro govorili: jezik zajedljivosti, ne baš nedužne zafrkancije.

Drugu godinu pokrovitelj je tvrtka Intersport, čiji je direktor marketinga Gajo Dojčinović istaknuo kako utrka utjelovljuje sve one vrijednosti na kojima se zasniva filozofija promišljanja Intersprota: poticanje na prihvaćanje dobrih zdravstvenih i životnih navika te uživanje u svim vrstama sporta.

glupi debelkurče aka stipe antrax aka hehehoho aka gajo aka brko.....

Zar se u hrvatskoj verziji jugo verzije (tj. jugo-verziji na latinici) nisu zvali Rajo, Gajo i Vlajo?

Bilo je, naravno, i tipičnih provincijalnih rituala: Gajo, profesor fizičkog, deset minuta nas drži u vrsti poredane, u hladnoj fiskulturnoj sali, da se mrznemo, i prijeti svakome onome ko je riješio da postane vrhunski sportista da tada mora nositi barem dres viška u torbi (" Jer je na onom košu Mirza toliko trenirao da je u toku dana mijenjao nekoliko atlet-majica ", govorio je).

Gajo nas je želio upoznati sa ljepotama ove na izgled surove, a tako pitome planine.

Razgranat znanstveni i nastavni rad zahtijeva nove nastavnike i suradnike, pa su na Odsjek postupno birani Maja Hribar-Ožegović (za teatrologiju, 1962), Đuro Novalić (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 1963), Milivoj Solar (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, 1963), Tomislav Kurelec (za opću povijest književnosti, 1968), Pavao Pavličić (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1970), Miroslav Beker (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, prešao s anglistike, 1970), Mirko Tomasović (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1971), Gordana Slabinac (za opću povijst književnosti, 1971), Boris Senker (za teatrologiju, 1971), Gajo Peleš (za opću povijest književnosti, 1971) i Zoran Kravar (za teoriju književnosti, 1973).

Gajo kaže: phil daj ti to sve, ja ga mogu posjetit sutra ako zahtjeva..

U časopisu Praxis, njegov je urednik Gajo Petrović, već u njegovu startu, sredinom šezdesetih, zapisao da su neortodoksnim marksistima draži oštroumni kritičari marksizma od neproduktivnih marksističkih papagaja.

Za njom tuguju: sin Ante, kćerke Anđelka - Seka, Mira i Nada, brat Gajo s obitelji, sestre Luce i Neda s obiteljima, obitelj pok. brata Petra, nevjesta Lada, zetovi Petar Pušić, Kolja Marković i Vlatko Drobac, unuci Željana, Nela, Antiša s Mirandom, Josip, Marin, Danijel, Nikša, Ranko sa Sanjom, Goran, praunuci Paola, Lana, Duje i Roko, te ostala rodbina Počivala u miru Božjem.

Gajo je bio izrazito tolerantan čovjek.