Međutim, kod Osmanlija su se visoki dužnosnici, nakon presude, vješani omčom oko vrata (svilen gajtan).

Gajtan je živio na cesti, bogazu, oputini, a ulazeći u sela i gradiće, urlikao je a onda je držao »prodiku« koja bi počinjala rečenicom iz evangjelja a završila tko će znati čime.

Rekoh da je Gajtan zastajkivao i pred stričevom postolarijom, nikada nije sjedao na kameni ćepenak, zaurlao bi, lupno štapinom o zemlju, zatim, najprije iz tihana, zapjevao bi kratki odlomčić iz evangjelja po Matiju, početak na latinskom, nastavak na hrvatskom, a tada mu je glas zaista prelazio u vučje zavijanje.

Mršav, koštunjav, crnomanjast, Gajtan je imao krila u glavi, krila i vrašku snagu u nogama i grlu.

Udari proljeće, pa ljeto, a s proljećem i ljetom naredali derneci i proštenja, Gajtan put pod noge, štap u ruke, nokat u ledinu i grabi daljine.

Pred nekoliko godina, prevodeći iz rukopisa iz 12 - og vijeka s latinskog na francuski Hodočašće k Svetom Jakovu u Kompostelu (posao dovršen, ali izdavač našao da tekst nije komercijalan, urliknuo mu Gajtan u uši), prisjetio sam se Gajtana.

Gajtan, vječni putnik, izvrgavan ruglu i smijurini

»Prispio je Gajtan«, govorilo se po mjestu, govorkalo pred školom, šaptalo u razredu.

Šešir, sad šešir, sad vojnička kapa propale Austro-Ugarske, ponekada turban, a na šeširu, kapi ili turbanu repić kokošji, sokolov, vučji, lisičji ili stručak kadulje ili smilja ili bilo kojeg planinskog cvijeća, jer Gajtan je neumorno gazio planinama, prelazio pješke i Biokovo, spuštao se k moru kod Makarske.

Da je Gajtan desetak godina prije umlaćen policijskim pendrekom (kao što je, već star i ne više onako lakokril i poskočit, umlaćen), još bi se moglo pomisliti da je to urađeno, kako bi on rekao, po planu i brzoj komandi.

Gajtan, Fra Vjeko Vrčić, Tvrdac, Imotski, 2002.

Dovoljno je i danas reći Gajtan.

Marija jos malo posuti, a potom prikupi hrabrost i s mjesavinom andjeoske prostodusnosti i samovujerene odlucnosti glasno izgovori: - Gajtan

" S one strane Plive, gajtan trava raste.

Shto imade, sve za gajtan dade.

Bojim se da moderna istorija još uvek nije ukačila svu dalekovidost turske politike na Balkanu, počev od stimulisanja prelaska podanika u islam putem poreskih olakšica, preko izuma janičara kao idealnog vojnika i razumnog zaključka da je živ podanik koji plaća harač bolji od ubijenog neprijatelja, sve do principa odgovornosti za svoje zapovednike katil ferman ili svilen gajtan, očigledni pandan samoubistvu poraženog vojskovođe u službi britanske imperije ili sepukuu, čitaj harakiriju, koji izvršava vojnik-gubitnik iz Carstva Izlazećeg Sunca.

Pa ipak, najviše je volio pjevati tugovanku o tuđoj zemlji koja je već po sebi jedna " tuga pregolema ", o gajtan-travi što je rasla " s one strane Plive ".

Ponekad bi se zaustavio pred radnjom, pred ćepenkom na kom je uvijek netko sjedio, slavni Gajtan, Gajtan Krištić, rod, mnim, mom splitskom učitelju.

Gajtan je najavljivao svoj ulazak u Imotski laganim urlanjem koje je raslo u pravo urlikanje, vučje zavijanje, lisičje štektanje.

Moj konjić za peglanje, usput rečeno, divna je stvarca; bija je najveći i najskuplji u butigi, ima zakačku za gajtan (da se ne vuče po podu), odlagalište za peglu, navlaku za super speed glačanje, ma konjić za pet - skoro pa njišti.

Gajtan je s Vidom vodio duge monologe koji su, po onom klasičnom uzoru, uvijek svršavali riječima: »Vido, Vido, kad te snađe brza komanda, tisna će ti biti Pilicerova ulica«

Na sreću, Gajtan je bio još podaleko pa ga nije čuo.

Fijuče i puše Gajtan kao parna lokomotiva koja daje znak da ulazi u postaju.

Dok su djeca oko njega veselo poskakivala, Gajtan se spustio na zgodan kamen, odložio svoj poderani ruksak, prislonio štap uza se, i toplo pozdravljao djecu s Mili braco, mila seko.

Gajtan je pred djecom znao izvesti i po koju vragoliju.

A Gajtan je bio stalni posjetilac svih derneka.

Kroz to mu vrijeme Mate Perin zaklonio sunce, a Gajtan će mu umiljato: - Lipi striče, ukloni mi se malo.

Gajtan ustao, bacio ruksak na rame, namjestio milicionersku kapu, digao štap u zrak kao sablju i počeo ozbiljno, okrećući se na sve četiri strane: - In nomine Patres, Spiritus Samntus...

Poslije rata, Gajtan je od nove vlasti, ili nova vlast od njega, tko će znati, posudio i u svoj živahni vokabular uveo neke nove riječi, kao što su plan i komanda.

Činilo im se da ih Gajtan ismijava, da im se ruga.