Kad Shakuntala, najinteligentnija, a čini se i jedina pismena među filmskim udovicama, upita propovjednika o sukobu osobne savjesti i vjerskih kanona, on joj ne zna odgovoriti, ali u završnoj sekvenci filma ona, želeći spasiti osmogodišnju, seksualnoj eksploataciji već izloženu udovicu Chuyiu, odlazi na Gandhijev skup i dobiva odgovor: Mislio sam da je bog istina, a onda shvatio da je istina bog, Gandhijeve riječi kao zrake svjetlosti oslobađaju Shakuntalin um i duh, i daju joj snage da spasi Chuyiu, iako ona sama i zastrašujuće velik broj drugih žena spas možda neće dočekati, kako sugerira završni kadar, dok nas tekst koji ga slijedi upozorava na spomenuti podatak o desecima tisuća udovica u današnjoj Indiji koje pristaju na degradirajući društveni položaj i život.