Današnji nositelji tradicije pjevanja gange pretežito je starije stanovništvo navedenih područja, koji svojim odlaskom u bespovrat odnose pojedine stilove pjevanja gange.

U tu skupinu dolaze i izričito lascivne, erotske ili potpuno pornografske gange, koje su morale štrcnuti s pučkog jezika te ih ne treba braniti ni zabranjivati, već zapisati za budeće naraštaje, koji će se u besmislu istospolnih bračnih zajednica čuditi snazi tih jebizovnih napjevaka.

Naime još 1997. sastajale su se povremeno najbolje pjevačice gange iz brojnih mjesta Imotske krajine, te bi zajednički pod nazivom Bile ruže nastupile na mnogim smotrama, dernecima, skupovima zaštite baštine. 2000. godine skupina Bile ruže nastupa i izvan Imotske krajine.

Bile su i dva puta na večeri Imoćana u dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu manifestacije Imota u Lisinskom, nastupile su i u inozemstvu, a posebno je zapažen njihov nastup na smotrama gange, gdje su do sada osvojile više prvih mjesta.

Krajem 1989. godine, zabilježio sam tekst jedne gange koji dijelom ocrtava njezin karakter tzv. tabu teme (lokalnog ili šireg značaja, svejedno) ganga čini onakvima kakve u biti jesu - obične, životne, ljudske i, naposljetku, prolazne.

Ipak, 50 % bi potrošio za obožavanje Gange, a sa ostalih 50 % bi nekako živio.

Suosjećam s tvorcima gange: "/O Isuse, svašta si izdura,/samo nisi od šljive mamura./" Ne pivam.

I ne treba biti osobito dobar čitatelj pa čuti kako se u prvoj to zavičajno biće opire svemu što bi da gange nestane, u drugoj se tankoćutno provlači misao o slobodi pjesme i o slobodi umjetničkog očitovanja uopće, a iz treće govori ovo naše vrijeme riječima nelubljenih imotskih djevojaka.

Bilo je na ovom slavlju zvanome agape (druženje u ljubavi) i gange i drugih razveseljujućih popijevki.

Tako da ovo trpanje gange, roka ili narodnjaka koji pokazuju kulturnu glad omladine a to nije bez uzroka i to valjanog, u ove ili one ladice je samo zatvaranje očiju u slaganju veša različite čistoće.

Dok su naši slušali gange po Hercegovini i mlatili po pršutu, hodali bespotrebno po inozemstvu, umjesto da se pripremaju u Domovini, Škoti su trenirali i zasluženo nas pobijedili.

Zatvorenost gradića Imotskoga prema selu i seoskome obistinila se u prošlosti i kao potreba da se živoj epskoj i lirskoj narodnoj pjesmi, a osobito nasuprot kliktavim proplamsajima gange, zapjeva drugačije, gradskije, mekše, kultumije, ljepše, zakašnjelo prenoseći pseudo trubadurske primorske odjeke nego li da se približi silovitom natpjevavanju seoskih momaka i djevojaka.

Scena s pivanjem gange što ju je spominja Bjelovarac zapravo je najsmišnija, jer čovik koji dobro piva gange sori jednu s balkona, našto susjed purger primjeti da je to čist nekaj drugega.

U međuvremenu vozač pušta neku kazetu s narodnim albanskim pjesmama koje izuzetno podsjećaju na gange.

Sada si zamislite prizor: minibus u kojem otraga sjedi jedan muško-ženski par, vjerojatno Britanci, sudeći po govoru, zatim ispred njih nas trojica, a u prednjem dijelu nekoliko Albanaca (stalno su se izmjenjivali, jer bi netko ušao, netko izašao na usputnim stanicama), i vozač koji ima mikrofonku i neprestani osmijeh, dok trešte albanske gange.

o ostalim aspektima izlaganja gospdina belgevaracha govori rječitije Podijev demanti, tako da se u taj dijo ne ih miješao. mogu samo dodati da je meni sveza između gange i pjesništva tina ujevića debelo nategnuta i praktički nedokaziva, ali sa zadovoljstvom ću pročitati svaki upis na narečenu temu, s nadom da će mi promjeniti stav i mišljenje.

Mada sam odgajan revanjem gange, uhom osjetim svaku ljepotu zvuka.

Spominjem način izvođenja gange zato jer joj ime još nije objašnjeno, a može biti da odgovor treba tražiti baš u tome.

pa niš ' ne buju rekli..., sve im je napisano kaj smiju reći i točka. jedino, buju smjeli svojom voljom zarevati skup sa Perkovićem.... hehe... evo trebali su pozvati i guslara... pa da opale gange... bemti kaj smo dočekali u v svom belom Zagrebu.... ma sad je čađaviji neg naš frend tamni... hehe.........

I zato se pitamo tko je to prijavio Hercegovce da predstavljaju Imotsku krajinu i našu gangu u Parizu - veli Branko Šućur, pjevač gange iz Podbablja Gornjega.

O gangi, nematerijalnoj kulturnoj baštini o kojoj brine UNESCO, ali i Cisti Velikoj, mjestu u kojem se rodila ideja o festivalu gange, publika je naučila iz kratkog filma Ive Kuzmanića, a onda su dobili priliku uživati uživo u zvucima gange.

Nakon gange, pozornicom su se zaorili zvuci kajkavskih napjeva u izvedbi KUD-a Kupljenovo koji je ovom prilikom uprizorio naplietanje mlade, predsvadbene običaje kupljenskoga kraja, a ljubitelji dalmatinskih pisama uživati su mogli u nastupu bračkog trubadura Mladena Biočina i Josipa Nalisa, autora mnogih evergrina i duhovnih pjesama.

19. Malobrojni stručni radovi o gangi vrve zabludama, a jedna od njih je i ona o improvizaciji u ganganju. Uprkos činjenici da je, neobično naći dvije gange ispjevane na identičan način, te da su gange veoma podložne varijacijama i improvizacijama,, samo uvježbane grupe pjevača ganga čiji su članovi u bliskim međusobnim odnosima, obvezatno istog spola, približno podjednake dobi, istog socijalnog podrijetla i društvenog sloja - mogu postići ono što ganga imperativno išće:, savršeni efekat zvučnog jedinstva (Petrović, 1983.) (Nikola Buble: Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, vidi link).

Tko se razumi u gangu, morao bi zaključiti, da su gore tri navedene izvedbe jednoga napiva gange identične.

Sada mogu i umrit, rekla nam je starica Matija, koja je i sama zapjevala sa svojim kćerkama. Ovakve običaje treba njegovati, svaka čast organizatorima, a smatram da će slijedeće godine ovdje biti pravi festival našega baštinskog naslijeđa, narodnih nošnji, gange i druženja, riječi su prof. Mare Pezo, čije su susjede Mašuše iz Gornjega Prološca, oduševile svojom pjesmom.

Razlog je, kako se čini, što su hajduci i njihov zapovjednik Andrija Šimić bili pohvatani od okupatorske vlasti Austro-Ugarske Monarhije i osuđeni u Splitu dvadesetak godina prije nastanka gange.

Za " potrebe " spomenute radiodrame " pozajmio " sam sedamnaest pjesmica gange iz narodnog stvaralastva, gdje se ne spominju hajduci, kako je već istaknuto.

Od zumbe iz Zagvozda, preko gange, dipala, gusala do gradske glazbe, mandolina i gradske pisme

Zanima me koja je to čudesna moć gange, kako je to sve skupa povezano?

Zbog toga je vrlo zanimljivo redateljsko i autorsko dopisivanje slavenske mitologije hrvatskim aktualizacijama, što se posebno odnosi na uključivanje aktualnoga hercegovačkog folklora (gange i rere) u dio predstave.