Pitanje Nikolajeva identiteta upućuje na gangstersko-policijsku trilogiju Pakleni poslovi Wai-keunga Laua i Siu Fai Maka, odnos Semjona prema Nikolaju doima se travestijom odnosa Vita Corleonea prema posinku Tomu Hagenu u Coppolinu Kumu, Armin Mueller-Stahl kao Semjon očito priziva lik dobrog oca iza kojeg se krije fašistički zločinac što ga je isti glumac tumačio u Muzičkoj kutiji Coste-Gavrasa, scena obračuna u sauni, gdje se Viggo Mortensen kao Nikolaj posve gol bori s napadačima, doima se kao ne tako udaljena parafraza homoerotskog prizora obnaženog hrvanja Alana Batesa i Olivera Reeda iz Russellove adaptacije Lawrenceovih Zaljubljenih žena, dok neke nježne scene između Nikolaja i Kirila mogu prizvati Oca i sina Sokurova; Nikolajevo prezime Lužin upućuje na protagonista Nabokovljeva romana Lužinova obrana, a i samo prezime Nabokov usput se spominje, dok ukrajinska prostitutka, koju je Nikolaj, protiv svoje volje, prvo morao seksualno iskoristiti da bi joj zauzvrat mogao darovati slobodu (moralno najintrigantnija situacija u filmu) nosi prezime Kirilenko, što bi mogla biti šala na račun poznatog ukrajinskog košarkaša, a tu je i Nikolajeva dijaloška linija u kojoj spominje nedefiniranu Zonu, što je možda posveta istoimenom filmu Tarkovskog, poznatijem pod naslovom Stalker.