hm, moja teta sad vec pokojna, bila je casna sestra zaredila se odmah nakon zavrsetka drugog svjetskog rata naravno da nije zivjela u izobilju ali nikad nije rekla da su bile gladne nije spominjala niti neke velike probleme s vlastima ne velim da je bas u svakom samostanu bilo super i naj ali vec je dosadno slusati kako su SVI patili u proslom sistemu sad su svi bili politicki proganjani i ugnjetavani naravno, bilo je i takvih ali VECINA, ogromna vecina mogla je zivjeti normalno moja familija je poprilicno velika u ta olovna komunisticka vremena isli smo u crkvu reodvito, bez skrivanja i opasnosti od hapsenja i logora slavili smo bozic i uskrs, zenili se u crkvi, krstili bio sam na prvoj pricesti i firmi bas kao i SVI u mojoj uzoj i siroj familiji moj otac je prosao krizni put i u knjizici mu je pisalo da je bio u ustasama zaposlio se i napredovao u svojem cinovnickom zvanju i nitko ga nije silio da se uclani u kp mama isto vec mi je bedasto slusati te jadikovke po kojima su vjernici bili zrtve valjda sad i tomac sebe vidi kao takvog posjetio sam vise samostana nego mnogi veliki novokomponirani rvati-katolici i nigdje nisam vidio tako dobro zalozene spajze kao u njima da ne spominjem zupne urede napominjem, ovo nije generaliziranje jer znam da je bilo i drugacijih slucajeva, narocito nakon rata ali to je daleka proslost kaj se tice punjenja vrecica siromasima kad bi drzava te puste stotine milijuna koristile za stvarnu pomoc potrebitima a ne sakom i kapom dijelila crkvi, bilo bi puno manje onih koji kucaju na samostanska vrata i mole za hranu crkva, bas kao i svaki posrednik, uzima za sebe lavovski dio novaca koji bi trebao zavrsiti kao pomoc onima koji tu pomoc STVARNO trebaju inace, za pronalazenje mira i spokoja, za duhovnu hranu, mislim da nisu potrebne megalomanske crkve ili samostani svatko tko je bio u onoj najbaroknijoj crkvi u hrvatskoj, u belcu, trazeci nekog boga u njoj, trebao bi se prisjetiti da su za vrijeme izgradnje tog gradjevinskog bisera, u okolnim selima djeca umirala od neishranjenosti u u krajnjoj bijedi danas u hrvatskoj nema zadnjeg zaselka a da se ne dici velebnom i novom ili obnovljenom crkvom a u mnogim skolama djeca se griju na gaspare, koriste cucavce, o sportskoj dvorani mogu sanjati a skolska racunala su na razini smeca zalosna je ta potreba za duhovnoscu ako mora biti trazena unutar debelih zidina