Britanska vojska, točnije BEK (Britanski ekspedicijski korpus) također je prezimio zimu u Philadelphiji, a tijekom zime glavni zapovjednik general Howe na vlastiti zahtjev smjenjen je s dužnosti glavnog zapovjednika i na negovo mjesto došao je general Clinton.

No, dobro, (nije to jedino što je inače briljantni časnik general Howe učinio nepromišljeno tijekom bitaka i borbi tijekom rata) kralj je generalu odobrio njegovu odluku i on je 23. srpnja 1777. godine iz New Yorka otplovio prema Chesapeake Bay.

Na drugoj strani general Howe ostavlja oko 5000 vojnika pod zapovjedništvom njemačkog generala Knyphausena koji ima zadaću provedbe lažnog napada preko Chad ' s Forda, a on sa generalom lordom Cornwallisom provodi manevar obilaska, odnosno flankira desno krilo ' kontinentalaca '.

No, zašto opet (po tko zna koji put) general Howe ne kreće u progon razbijenog protivnika (valjda mu nedostaje konjaništvo) već zapovijeda odmor i podizanje tabora.

No, general Howe, zapovjednik BEK, (opet meni iz neobjašnjivih i potpuno nerazumljivih razloga) traži od kralja odobrenje da sa svojom vojskom krene prema jugu (Chesapeake Bay) u napad na Philadelphiu, umjesto da krene u susret generalu Burgoyne, koji je sa svojim Kanadskim korpusom (10 000 britanskih i njemačkih vojnika te oko 1000 Indijanaca Irokeza) napao brojčano slabu i nespremnu kontinentalnu Sjevernu armiju na jezeru Champlein.

Sva ova kašnjenja alarmirala su britanske postrojbe koje su napokon shvatile da je u tijeku stvarni napad, pa je general Howe imao dosta vremena da presloži svoje postrojbe i odgovori na napad.

Nadalje, general Howe sada vidi da njegov protivnik uopće nije izgubio odlučnost, ali ni inicijativu, pa da je bilo malo više ozbiljnosti i koordinacije između kontinentalnih napadačkih kolona, ali i manje magle, Britanci bi se loše proveli.

ni nakon vojničke pobjede kod Brandywine general Howe nije krenuo u potjeru za razbijenim protivnikom (general Howe nakon bitke na potoku Brandywine okružen svojim vojnicima i njemačkim plačenicima)

Ovaj vrlo kontraverzan vojnički potez generala Howea izgleda da je bio razumljiv samo njemu (no, general Howe dobio je za tu odluku pristanak engleskog kralja), jer vojnički gledano osim što je uspješno zauzet grad Philadelphia nikakvog drugog vojničkog uspjeha ta operacija nije donijela.

U međuvremenu pristigao je i general Howe s glavninom britanskih postrojbi, a napad generala Knyphausena odjednom je stao.

Dakle, čim se iskrcao u zaljevu Chesapeake Bay general Howe krenuo je prema gradu Philadelphia.

Nakon što su britanske postrojbe zauzele grad Philadelphiu, glavni zapovjednik Britanske vojske u Americi, general Howe, donosi krivu procjenu, te je uvjeren da je Kontinentalna vojska razbijena, dezorganizirana i raštrkana.

Britanski zapovjednik general Howe odlučio je podijeliti svoju vojsku i tako zaštiti svoje komunikacijske crte, ali i dostignute točke, pa je oko 3000 britanskih vojnika poslano u Elktown, dio kontingenta poslan je kao pojačanje u Delaware, a najveći dio, oko 9000 vojnika ostavljen je u vojnom taboru u gradu Germantown (oko pet milja sjeverno od grada Philadelphia) na istočnoj obali rijeke Schuykill.

Međutim, nakon zauzeća grada Philadelphia general Howe neshvatljivo i užasno sporo napreduje kroz Philadelphiu, pa će se to napokon Britancima i obiti o glavu, jer njihova kampanja na jezeru Champlain i kroz dolinu Mohawk River doživjet će totalni fijasko kod Saratoge i još k tome uvući Francusku u rat na strani Amerikanaca.

Interesantna kampanja se odigrala na sjevernoameričkom kontinentu 1776, kada je britanski general Howe imao više odličnih prilika da posve uništi Washingtona i uguši revoluciju ali ih nije iskoristio