Konačno je skupina zavjerenika u Galiji, koju je predvodio dvorski predstojnik privatnih carskih dobara (comes rei privatae) Marcelin (Marcellinus), dala je 18. siječnja 350. u Augustodunu (Autun) proglasiti carem vojničkoga komesa (comes rei militaris) barbarskoga podrijetla Magna Magnencija. (kao i svaki vlastodržac i Magnencije ima svog čovjeka u sjeni Marcelina).

Na početku svoje vladavine Magnencije je takođe kovao ovaj tip novca, ali je on brzo zamenjen novcem sa reversnim predstavama karakterističnim za njega.

Po zauzeću Siscije Magnencije je duž Save pohitao na Sirmij, ali mu njegovo osvajanje nije pošlo za rukom.

Tako je Magnencije na okolnim mjestima gubio snagu.

Magnencije je pritisnuo Mursu da je Konstancije bio primoran poći opsjedanome gradu u pomoć, što je bio uvod u bitku koja će se pokazati odlučujućom.

Magnencije isto tako vrši ratne pripreme.

Po drugi put je stare zidove dao popraviti uzurpator Magnencije 351. Poslije njega ih je utvrđivao Andragast 388, vojvoda uzurpatora Maksima.

Magnencije spašava svoju glavu bježeći sa bojišta prerušen

Magnencije šalje protuponudu preko poslanika Fabija Ticijana, novog prefekta Rima, ali i zbog uvredljivosti Ticijanova nastupa odboja ponudu

Sad me trenutačno zanima Konstancija kći Konstantina Velikog, žena Hanibalijanova i kasnije Konstantina Gala, uvijek nešto novo o toj familiji iskrsne, nju su zaprosili i Magnencije i Vetranio, i najvjerojatnije je bila prilično umješana u pobune u to doba, jednako tako i u samovladu Gala kasnije

Na Zapadu Konstansov general germanskog porijekla Magnencije, znajući za probleme koje je Konstancije II imao na Istoku, izvodi puč, a Konstans pokušava pobjeći bratu.

Shvativši da od mira sa Konstancijem neće biti ništa, Magnencije provaljuje u Panoniju sa velikom vojskom sastavljenom od Gala, Španjolaca, Franaka i Saksonaca.

Konstancije je htio voditi bitku kod Cibalije koja se u prošlosti pokazala sretnom za Flavijevce (tu je njegov otac 314 pobijedio Licinija), no kako je car svoj kamp opasao jakom obranom Magnencije je prekrižio Cibaliju kako moguće bojište.

Magnencije se pokazao taktički superioran Konstanciju.

Odlučuje poslati ambasadora Filipa kod Magnencija sa uvjetima mira, no Magnencije se sada osjećao dominantnim te je zatočio ambasadora i sam poslao svoje izaslanstvo caru uz zahtjev da se odmah preda, te će biti pomilovan i spasiti glavu.

Magnencije je odlučio zauzeti Mursu iliti Osijek vjerujući da se demoralizirani Konstancije neće micati iz Vinkovaca.

Kada se Magnencije proglasio carem 350, Konstans je pokušao pobjeći bratu, no na Pirinejima je dostignut od strane Magnencijevih ubojica i ubijen.

Magnencije je uskoro zavladao većinom Konstansovih teritorija.

Magnencije je imao priliku u proljeće kod Adrana uhvatiti Konstancija u klopku, no šansu je propustio.

Magnencije je teško poražen, no i sam Konstancije je imao goleme gubitke; postoji podatak da je pobjednik izgubio oko 54 000 vojnika (ŠTO JE TEK ONDA BILO SA PORAŽENIM?).

Nakon još jednog poraza u bitki kod Mons Seleuci, Magnencije bježi u Lugdunum gdje izvršava samoubojstvo 10 ili 11 kolovoza 353. godine.

Čim su Konstancijevi vojnici upali u njegov logor, Magnencije se dao u bijeg uspjevši pritom izbjeći potjeru careve lake konjice.

Nakon još jednog poraza u bitki kod Mons Seleuci (353), Magnencije bježi u Lugdunum gdje izvršava samoubojstvo 10. ili 11. kolovoza 353. godine.

Magnencije je Vetraniu slao pozive na savez, i nakon početnog krzmanja, a ne raspolažući dovoljnim vojnim snagama da mu se odupre, Vetranio je napokon na takav »savez« morao pristati.

Konstancije je izgubio 30 000 vojnika, a Magnencije 24 000. Poslije bitke je Konstancije naredio da se svi vojnici bez obzira na stranu za koju su se borili dostojno sahrane.

Magnencije preko svojih prijatelja zapovjednika ubrzo preuzima vlast u Galiji, Britaniji, Hispaniji, Africi i Italiji

Magnencije bježi u Galiju preko Alpa nanoseći nekoliko poraza Konstancijevoj prethodnici na planinskim prijevojima kod Ticina, kao i kod riječnih prijelaza.

Konstancije je raspolagao sa 80 000 vojnika, a Magnencije samo sa 36 000, jer mu je dio bio pod zidinama Murse i na drugim mjestima.

Magnencije bježi iz Akvileje i ona je osvojena već u rujnu.

Konstancije se premješta iz Sirmija u Cibaliu, a Magnencije nadada Mursu.