Dvije temeljne karakteristike toga razdoblja su poučavanje germanskih naroda latinskome jeziku, što je omogućilo proučavanje crkvenih otaca koji su pisali na latinskom jeziku (najstariji sačuvani primjerci rimske književnosti potječu iz IX. st., upravo su ih karolinški učenjaci spasili od zaborava), i pronalazak karolinške minuskule, pisma koje se je moglo relativno lako čitati i pisati. Karolinška minuskula, koju su razradili redovnici Katoličke crkve, bila je ključna pri stvaranju književnosti zapadne civilizacije.