baš si nekaj mislim, bilo bi najbolje da ti posaljem svoj mail, da ga das tim curama, i da vidim kak toj s gitarom pomoci, pa da konačno vidite kaj je terapija jer vidim da u seksu ne vidite više od pimpeka i pice, a sve u seksu kaj nejde skupa sa seksualnom kulturom je drek... i kaj se događa? događa se to da sa savjetodavnih blogova ta djeca, ali i stariji iskusnjare odlaze sa idejom o još više jebačine a zbog monotonije od previše ševe mnogi i dolaze kod savjetnika, kak su išli i kod perverzno lakome shere hite, koja i kad ju pogledas izgleda kao gladna crna jama, mislim. zato sam ti pisal da prostudirate helen fisher i neke malo kulturnije gospođe, KOJIMA JE STALO DO TOGA KAJ SE SA SISTEMOM DOGAĐA, A NE SAMO ĆORAVO I LINEARNO IŠČEPRKATI JEDNU TEMU PA JU ONDA, KAO, STRUČNO OBRADITI, a kaj je sa stručnošću generalno vidi se iz situacije u hrvatskoj, i tko nema pameti i inspiracije za široka generaliziranja i multidisciplinarnost nema pojma o životu muškarca i žene, a ako pak ideš samo striktno na guranje mesa u meso, ah, pa za to nam savjeti ne trebaju. jeste li skužile, vi starije curke, kak danas mladež brije? to su maheri itekakvi i jako dobro kuže stvari, prema tome, trebaš na blog malu djecu iz vrtića da bi im mogla biti gazdarica, jebi ga, jer su mnoge gimnazijalke danas ionak profesorice seksanja i doživljavanja... dakle i sam je blog u tom slučaju suboptimalan samoj svojoj navodnoj svrsi i dio je spisateljskih fantazija, kak rujanine tak i moje, tvoje i svačije, a ako nam režeš misli, očekuješ samo dve tri rečenice ili nepromišljene osvrte onda to nije nekaj i tu lako moreš ispast genijalka. jeee, kad bi sve u životu bilo tak lako. takvih je samouvjerenih doktora hrvatska javna scena prepuna a rezultati su očajni, ili kak veli meni jedna sitna zvijezdica, JA SAM TI SAD U LETU, IDE MI, KAO HRVATSKA XENIA SOBTCHAK. a ja si mislim, gdje si ti zlato moje od ksenije predivne, koja drma ruskom metropolom i okreće pod nogama pažnju sto pedeset milijuna ljudi. mislim, dajmo nekaj napravite fascinantno, konačno. jer ne vjerujem da su vam vijuge tak plitke, stvarno ne vjerujem. ili kad bih ti sad nasrao gdje, kako i koliko sam jebavo, mislim ono seljo-beljo, konkretno, na kojoj fešti, iza kojeg diska, u kojem podrumu i u kojem vešeraju itd, pa to bi bilo plitko niskotiražno baljezganje, ili upravo onakvo kakvo možemo čitati na hrvatskim kioscima. to je doživljajni shit. nula. zato vas i nema nigdje u svijetu na top-listama, rastežete se u tom plastelinu domaćeg jala 20 godina kao hrpica mravaka. hoćemo bolje, hoćemo više. ovo kaj veliš za traktat, to mi je kompliment, shvatila si da ne pišem priče s kojima se drugi dan guzicu briše ili pali roštilj u goricama, i to mi je drago, jako. a da sam proziran i altruističan kaj se dodataka mojih na blogove tiče to kužiš iz toga što se nikada ne javljam osobno i nikada ne nastojim ulazit u te besramne, kvazikulturne javne sheme, jer imal sam priliku prije mnogo godina vidjet kak to u rh-medijima funkcionira. užas i žalost. a znam i kako je u muenchenu i new yorku.. gde ste vi od toga? velim, pogledaj samo tiraže i sve je jasno. toliko o tome. nema tranzicije mentaliteta i bez toga nemrete, a komade i fantastične trebice koje mentalno izmijenimo i nadahnemo nigdje na ovakvim blogovima ionak nećete vidjeti jer to treba čuvati, to je blago, to je zjenica oka... to je vaš diktator tito. toliko su vas izmoždili da se ne usudite otvoreno napisati na koji biste način jamesu deanu, da je živ, popušile.... ili, kako ga zadržati. jebeš to kaj si iz knjiga dobila, ako nemaš srca za velike stvari. a ja veliko ovdje još ne vidim, osim onog kaj ste van potjerali, da vam ovdje ne smeta, da ne otkriva koliko ne znate. to je to.