Budući da je usvajanje stihova bez rime za recitiranje pjesme bilo potaknuto njihovim fluidnim i gipkim karakterom, prikladnim za povratak ideala kazivanja u stihovima, svaka zatvorena struktura i/ili mjera drukčija od one u ariji nužno je morala značiti udaljavanje od te razine komunikacije. ÂťNakon što je, na primjer, zajedno porazgovaralo nekoliko Pastira, u svom domaćem tonu, odnosno recitativnim stilom, prelaze istog trenutka na suglasno pjevanje neke ariette ili kanconeÂŤ, piše primjerice Doni, 42 podrazumijevajući jednakovrijednost ' arija = pjesma ' i ' stihovi bez rime = govor ' koja se uostalom mogla već vidjeti u uprizorenju drugog čina Striggiove i Monteverdijeve Bajke o Orfeju: pri svome dolasku Glasnica prekida vesele ariette Orfeja i njegovih prijatelja (ÂťPastor, lasciate il canto/Pastiru, ostavite pjesmuÂŤ) kako bi najavila Euridikinu smrt (Âťcon le parole mie/s mojim riječimaÂŤ), pozivajući na povratak nevezanom stihu nakon raskošnih kvartina osmeraca, sedmeraca i parova osmerac-jedanaesterac koje su otpjevali glavni junak i Pastiri.