Tijekom geološke prošlosti poznata su razdoblja za vrijeme kojih je dolazilo do zaleđivanja kontinenata, glacijacije (stvaranja ledenjaka) i naglog zahlađenja.

Prvi datum se približno preklapa s vrhuncem würmske glacijacije, a drugi (12260. 40 BP), prema našim istraživanjima, u Veloj spili oznacava pocetak kraja paleolitika, nakon kojeg slijedi iduca faza naseljavanja.

Kako su bušotine zahvatile čak pet toplih i hladnih razdoblja - vidljivih na dijagramu - pouzdano su utvrđeni ciklusi glacijacije koja ovisi o eliptičnoj Zemljinoj putanji oko Sunca i nagibu osi (tzv. Milankovićevi ciklusi).

Udubljenja spomenutih jezera nastala su u doba pleistocenske glacijacije, dakle geološko doba u kojem je golemi dio sjeverne Europe bio pod ledenim pokrovom sa središtem nad današnjim Baltičkim morem.

Na planini ima mnogo tragova glacijacije.

Prema njoj su uzroci glacijacije primarno povezani s periodičnom perturbacijom, tj. narušavanjem pravilnog kretanja Zemlje.

Po Pilaru, glavni čimbenik koji je utjecao na uspostavljanje glacijacije bio je zrak, odnosno promjene energije vjetrova kao posljedica prije navedenih perturbacija.

Hackettu, taj se prijenos, bilo migracijama životinja koje su nosioci izvornog uzročnika, bilo migracijama ljudi na koje je već prešao uzročnik koji je potom mutirao, dogodio oko 15.000 godina pr. n. e., prije topljenja ledenog pokrova uslijed zatopljenja nakon posljednje glacijacije, kada je Beringov kopneni most povezivao američko i euroazijsko kopno.

Koristeći izotope sumpora kako bi odredili sadržaj kisika u stijenama južne Afrike starim 2,3 milijarde godina, pronašli su dokaze naglog povećanja količine atmosferskog kisika koji se pojavio u isto vrijeme iz kojega imamo dokaze o ostacima glacijacije i novom svjetskom poretku ciklusa ugljika.

Uslijed velikih kemijskih promjena u atmosferi i oceani ma, Zemlja je u razdoblju od prije 850 milijuna do prije 635 milijuna godina ušla u period najveće glacijacije ikada zabilježene....

U vrijeme maksimuma würmske glacijacije prije približno (samo) 18.000 godina, razina mora je za preko 100 m niža od današnje.

Nakon vrhunca würmske glacijacije došlo je do zatopljenja i šumske površine su se počele širiti, te se time širio i areal risa.

Naš veliki prirodoslovac prof. Đuro Pilar (otac Ive Pilara) prvi je u svijetu napisao (prema mojim spoznajama) da su uzroci glacijacije (klimatske promjene) povezane s periodičnim perturbacijama Zemlje, tj. narušavanjem pravilnog kretanja Zemlje.

U Alpama je led dosegao Sloveniju tek za posljednje glacijacije, i to samo onaj mali trokut sjeverozapadno od Ljubljane.

Kamenice sa škrapama i žlibama osobito su lijepo razvijene u području Bojinca gdje su krški oblici nastali utjecajem glacijacije, što je vidljivo u obliku mnogobrojnih morenskih nanosa.

Područja proučavanja unutar glaciologije uključuju glacijalnu povijest i rekonstrukciju prošlih obrazaca glacijacije, učinke ledenjaka na klimu i obratno, dinamiku kretanja leda, doprinose ledenjaka eroziji i geomorfologiji, životne oblike koji žive u ledu i tako dalje.

Izmjene razdoblja glacijacije i zatopljenja nastaju pod utjecajem prirodnih sila kao što su promjene u Zemljinoj orbiti, morske i oceanske struje, vulkanske erupcije itd.

Ciklus promjene nagiba polarne osi maksimalno će djelovati ka zahlađenju za 8 - 10000 godina, a najduži ciklus tek pri kraju glacijacije, tj. za oko 80000 godina.

Temperatura Zemljine površine u ledenom dobu je za 5 - 6 stupnjeva manja od prosjeka za prvu polovicu 20. stoljeća, iznimno osam, i to tek pred kraj glacijacije. tek tada razina mora pada na nivo 100 - 120 metara niži od današnjeg.

Prije toga je doba u kojem su trajala i nestajala razdoblja glacijacije...

Na prostoru Parka isprepliću se skladno uklopljeni: impresivni reljef, tragovi glacijacije, više glečerskih jezera, druge rijetke hidrološke pojave.

Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj, posebice tercijarnih relikata, jest činjenica da ova područja nisu bila pod značajnijim utjecajem glacijacije.

Za vrijeme glacijacije, iznad velikih, ledom prekrivenih kontinentalnih prostora formiralo se dugotrajno polje visokog atmosferskog tlaka, anticiklone, a putanje vlažnih oceanskih zračnih masa potisnute su prema jugu.

Naime, za vrijeme zadnje glacijacije (würm) prije 15 - tak tisuća godina nivo mora je bio za preko 120 m niži nego danas (zbog goleme količine vode zarobljene na Zemljinim polarnim kapama).

Ukoliko imamo krivi predložak, to znači da je tijekom glacijacije i deglacijacije sjeverni Pacifik bio puno važniji nego što mu se danas pripisuje. " kaže Guilderson.

U periodu poslije posljednje glacijacije led se povukao prema sjeveru ili se zadržao na planinama (ledenjaci).

Najviše su u dolini Save rasprostranjene gornjopleistocenske naslage, šljunkovite i pješčane terase iz raznih klimatskih faza würm glacijacije, istaknute u dolinama Save i njenih pritoka.

Visinska razlika između dvije obale je nastala kao posljedica glacijacije, a Pripjat u ovom dijelu teče na starom ledenjačkom koritu.

U načinu obrtanja Zemljine osi postoje dva ciklusa, od kojih jedan traje 10.000 godina, a drugi 40.000 godina, a kada se oni na odgovarajući način poklope, dolazi do glacijacije i deglacijacije, odnosno do nastanka i prestanka ledenih doba.

Ne znam za glacijaciju, ali na Velebitu jesu nađeni tragovi glacijacije, što opet ne mora značiti da je bio obuhvaćen ledenom kapom tijekom iste.