Upoznajemo ga jer ga volimo i ne upoznajemo ga jer ga volimo - misao i osjećaji zajedno šetkaju užurbano - jednolično uzbuđenje beskrajnog prizora - sretna, nezasitna sjeta - razgovor je umukao, ostao lebdjeti u neizvjesnosti, ne pokazujući ni najmanju pukotinu - nježna magla osjećaja - stanje ohladnjelih snova - za izgradnju života mržnja može biti isto tako važna kao i ljubav - kao fontana koja zamuckujući tepa o vječnosti - neiskazano uvjerljiv i strastveno lijep san - sve je samo kretanje ali ne i stizanje čovjeka prema unutrašnjem blaženstvu - prazna intelektualna virtuoznost - mi smrt cijenimo više nego život - čovjek je dražestan sve dok mu ne postaviš neke moralne zahtjeve - on bijaše stran, čak i od same smrti - u snu naslućujemo divotu jednoga svijeta koji se sastoji od same darežljivosti - sve ljepote umjetnosti i svijeta proizlaze iz moćne sposobnosti da znaš neku ljubav objasniti - jedino bismo trebali znati o svakom ljudskom stvoru da li oplođuje naše misli - istina se u ljubavi rasplinjuje, ljubav ne podnosi nikakve istine - onaj koji voli živi u nekoj vrsti entuzijazma misli gdje se riječi do dna otvaraju - s dna njena bitka se izdiže neko drugo biće - brkovi iza kojih se skrivala zanijemjela šutnja - zaogrnuta svojim osmijehom - djelotvorna bol - svijet je tamo zastrt kao skupocjenim, teškim tkaninama, a riječi koje bismo htjeli izgovoriti nemaju ni šuma ni glasa - kao neko oko koje gleda a ne vidi - svjetlost boje bijele kave - promicao je kao ritam bez tonova - vidjeti svijet samo kao čudnovat isječak - osjećati tugu kao da trebaš na sebe uzeti neki bol, grijeh ili neku sudbinu - dan joj nije sezao ni do gležanja - posljednja lijepa misao mu se sparušila i skvrčila - mlad čovjek samo na pola uha osluškuje glas knjiga koje mu postaju sudbinom - izgaranje zbog samoga sebe - naše stanje je onaj drugi život - ohlađujući svoj osjećaj - sve misli čovječanstva pričinjaju se kao paučina - čovjekova slobodna volja je mogućnost da od svoje volje čini ono što protiv svoje volje želi - riječ pristaje u svaka usta, ako nije odveć krupna - do sredine našeg bića gdje život gubi snagu bježanja, gdje prestaje kruženje doživljavanja - u ljudskom životu ima nešto što sreći nameće kratkotrajnost - mi neprestano izlazimo iz stsnja značajnoga da bismo ušli u stanje beznačajnog, da bismo u to unijeli nešto znsčajno.