jutra su bljestava. zaboravih zamraciti sobu, sunce me posjetilo prerano. bunovna izvlacim tijelo smotano bijelim platnenim plahtama pregolemeog kreveta. jos uvijek nije prevruce, taman, ugodno. nalazim neku musku kosulju, navlaceci rukave bez kopcanja. kuhinja, voda, kava. kamen pod bosim nogama. mirna mirisna noc i ranojutarnji morski povjetarac provlace se mislima. polusnena uzimam salicu i odlazim na terasu. kameni stol i klupica u sjeni kuce. gutljaj vruce kave, gorak, poznat, onakav kakav volim klizne mi niz grlo. palim cigaretu nesvjesno. namreskano more se smiruje, bljestavo ulje. kamen jos hladan pod stopalima. nema nikog u susjedstvu. sama sam, kao nikad do sad, a ne osjecam se tako. mlado jutro potice mi tijelo na pokret. dizem se, odlazim u kuhinju. prekapajuci po davno zaboravljenim ladicama trazim svoj noz. bosa, kao prije, kao i uvijek, kroz vrt, preko grubih kamenih ploca spustam se na skrape. neki davni instinkt vodi me preko njih, u rupe, do poznatih " lovista ". berem pantalene, onako mokre spremam ih u prednji dzep na kosulji. gacam sve dublje i dublje. more mi hladi noge, penjuci se iznad koljena. zubima skidam meso sa zive skoljke osjecajuci iskonski okus mora na nepcu. nigdje nikog. modro ulje, sunce se polako dize przeci mi kozu. bacam kosulju na prvu skrapu i zaronim. titraji vode miluju mi nesputano tijelo hladeci ga. uzbudujuci, poseban osjecaj spoja sa mokrim plavetnilom. ronim, gledajuci taj cudesan svijet s kojim se stopam, koji me miluje u svakoj pori. brzim zamasima, rezem vodu uz obalu plivajuci tamo i natrag. izlazim osvjezena, na moju skrapu prekrivenu mekanim smedim tepihom koji osjecam pod nogama jos uvijek do gleznja u moru. kosa mi se cjedi, par koraka, navlacim odbacenu kosulju potpuno probudenih osjetila.