ljudi moji. neznam šta da vam pričam. osječam se.... neću sad o tome. vjerovatno vam idem na živce sa svojim pesimizmom. nisam ja za to kriva. svako jutro si kažem: " Tina, na sve loše gledaj (bar pokušaj gledati) optimistično. " da, i tako to bude.. nekih desetak minuta dok se ne razbudim i dok ne shvatim da živim. da, upravo tako. dok ne shvatim da živim u tako okrutnom svijetu. ja zbilja ne želim biti neka glupa pesimistica koja će samu sebe zatrpavati glupim pesimizmom. želim biti sasvim normalna cura koja će voljeti sve što vole i drugi i koju neće moriti svari tj. teme poput: jesmo li sami? zašto je sunce žuto? pitanja levitacije, duhova, telepatija, psihometrija, stigmatizacija, psihokineza, vidovitost i ostale slične teme no to sam ja. takva sam i ne mogu se promjeniti. neki me takvu vole a neki ne. oni koji me voli prihvačaju me takvu kakva jesam a onima koji me ne volim smetam i kad sam miljama udaljena od njih. vjerovali ili ne, mene zaboli tko me voli a tko ne. drugi me prihvačaju takvu kakva jesam, ali... zašto ja sebe sama ne mogu prihvatiti takvu? ne znam. ima ljudi koji su drugačiji od ostalih. koji se odvajaju i odbijaju od okoline. smatram da pripadam tim ljudima. da sam svrstana među njih i da ću uvijek biti svrstavana među njih. nekoliko puta sam pomislila da prestanem pisati blog. mislila sam da nema smisla mućit ljude sa svojim razmišljanje. sa svojim čudnim razmišljanjima i gledanjima na svijet. sva moja tzv. umišljenost vlada samo kako bi uspijela sebe prihvatiti kao takvu kakva jesam. nekoliko puta su mi ljudi rekli da sam umišljena. da jesam. ali nisu me pitali zašto si umišljena?. ne njih zaboli za mene i moje probleme. pa ljudi imaju svojih problema. baš su željni da ih ja još zasipam svojim. eto zato sam i počela pisati blog. kako bi mi totalno različiti ljudi koje nikad nisam ni vidjela ni čula pomogli. nemate pojma koliko me ćini sretnom kad mi netko daruge lijepu riječ u komentaru tj. kad me iskreno savjetuje ili slično. ponovno ovo nema smisla, znam. vidite li onaj tamo ixić u desnom kutku vašeg monitora? e lijepo tamo kliknite i zaboravite da ste ikad pročitali post bolesne, pesimistične duše kojoj ni sam Bog ne može pomoći.