Uvjeren sam da će ta Matićeva inicijativa posebno obradovati onoga sugovornika jedne lepršave radioemisije, inače velikog ljubitelja filma, koji je pokušavajući odgovoriti na pitanje ima li bitnih razlika između igranoga filma kakav svakodnevno susrećemo u kinima ili na TV-ekranima i igranog omnibus-filma neočekivano ustvrdio da su mu, ponekad, omnibusi draži od običnih filmova iz posve prozaična gledateljskog razloga: kada u kinu počne beznadno loš igrani film, mali su izgledi da se takav film, kako hita kraju, popravi, pa gledaocu ostaje da odluči hoće li se mučiti stotinjak minuta ili potražiti izlaz iz dvorane; ako pak u omnibusu prva epizoda nije dobra, uvijek postoji nada da bi druga mogla biti bolja, ponekad čak znatno bolja.