Najgore je kad se dignem a nemogu disat kolko boli A znam ja od čeg mi je to... a zapravo tako mi i treba kad ne slušam svoju majku Naime za novu sam išla od Maje do Glembaja u balerinkama

Maske s likovima Franje Tuđmana, Vladimira Šeksa, Ante Đapića, Ivice Todorića, Vladimira Zagorca i Jadranke Kosor, sve s rupama od metka na čelu, koje su nosili glumci u trenutku kada se u predstavi Gospoda Glembajevi zbraja učinak dobrotvorne zaklade barunice Castelli, potpuno obnaženo tijelo Alena Liverića, odnosno Leonea u sceni obračuna s ocem i njegova odlična gluma zajedno s neponovljivim i uvjerljivim Galianom Pahorom u ulozi staroga Glembaja i izvanrednom Severinom kao Šarlotom, tri su okosnice oko kojih će se lomiti kritičarska pera idućih dana.

Ona je eine Dirne koja se udajom za starog Glembaja digla iz blata, zatim se tucala sa svim muškarcima iz starčeve okoline, čak i s njegovim mladim sinom koji joj na kraju uvaljuje škare u vrat.

Inače, ja bih radije jednog većinskog gazdu, nama navijačima nekoliko članova u Nadzornom odboru prema dionicama koje kupimo, kao kontrola da se lova ne isisava, ali ne bih ni " Glembaja " ni Jakova, radije nekog Ahmetova, ali 1) takav ovdje nema interesa 2) vlastodršci mu ne bi prepustili Hajduk, ova " jaranska " privatizacija na balkanski način od početka je namještaljka (ne bi ni Kerum nama prepustio Hajduk da nije izbora i dugova, a poslije izbora tko zna što će biti, ako nas se ne skupi respektabilan broj)

Za Ivicu Buljana, u redateljskom čitanju Gospode Glembajevih s litavskim glumcima (gostovanje ostvareno u ZeKaeM-u), čudovište nosi zlatno odijelo i obdržava funkciju direktora banke, Ignjata Glembaja.

Smrću staroga Glembaja ulazimo u treći čin koji je jedini dio kojeg mogu okarakterizirati kao zbunjujućeg podjednako za one koji su djelo pročitali kao i za one koji nisu.

On se pojavljuje u ulozi barunice Castelli, u haljini i cipelama na petu, dok Sverina Vučković leži na odru, u odijelu predstavljajući mrtvoga Glembaja dok pojedine dijelove teksta oni i izgovaraju zajedno.

Također, s obzirom da je predstava orijentirana na lik Leonea Glembaja to je iz njegova gledišta posve jasno jer on i svoga oca i barunicu doživljava i mrzi gotovo jednako.

Njegov konačni slom događa se pod moralnom prodikom barunice koja je za njega oličenje nemorala te on popušta toj glembajevštini u sebi i monstruozno ju ubija baš poput pravoga glembaja, jer kako sam kaže smrt je glembajevski biznis.

Inače, što se likova tiče držim da je podjela uloga odlično izvedena te da oni kroz predstavu imaju točnoj onaj značaj koji im je sam Krleža dao u drami što je i dodatno izvučeno iz njihove srži na površinu, pogotovo u slučaju Leonea Glembaja kao središnjeg lika u genijalnoj izvedbi Mislava Čavajde.

Doktor Altmann prikazan je gotovo poput mesara, odgovarajući tako savršeno Leoneovu podjednako kao i opisu staroga Glembaja koji drže medicinu izmišljotinom, a doktore mađioničarima koji zapravo prikrivaju svoje mesarenje.

Radi se o smrti staroga Glembaja kada ona nije prikazan poput smrti već sukob između njega i sina jednostavno završava zamračenjem pozornice, a tek u idućoj sceni čujemo Pubin telefonski razgovor u kojemu generalguverneru objašnjava što se dogodilo i kako je on preminuo.

I tu se opet moram osvrnuti na savršenstvo izvođenja lika Leonea Glembaja.

Tin se povukao nekoliko koraka nazad, rekavši: Oprostite, tražio sam književnika Krležu, a pronašao sam Glembaja

Nitko ne spominje fenomenalnog Galliana Pahora kao Glembaja, ni nevjerojatnog Mislava Čavajdu kao Leonea.

Ako se već govori o hrabrosti, zašto ovakva predstava nije postavljena prije deset godina, kad je glavni kandidat za Naci Glembaja bio živ i u punoj snazi?

Po onome što smo mogli čuti ili pročitati, Krležina drama je podosta obrađena, a upečatljivo je i razodjevanje Leona Glembaja, biseksualnost Ignjata Glembaja, poljubac oca i sina, te ono što je možda izazvalo najviše negativne reakcije je pogibija barunice Castelli pod maketom jeepa kao aluzija na nesretno preminulu Enu Begović, prvakinju zagrebačkog HNK i jedne od najboljih barunica Castelli svih vremena.

Leone joj govori kako se on smatra krivim zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro rješenje bilo da se ubije.

ti si koncentriran na jedan (rekao bih manje bitan) segment komunizma. idjea komunizma je bila radikalna promjena društvenih odnosa: trebalo je uzeti onima koji imaju (nikad nigdje nije postavljano pitanje o zakonitosti i moralnosti stjecanja imovine) i dati onima koji nemaju. ako malo šire pogledaš, takve se mjere provode i danas, provode se i u zemljama neoliberalnog kapitalizma, samo s tom razlikom što njihov cilj nije radikalna promjena socijalnih odnosa, već jedan blaži fajntjuning. nadam se da pratiš, dok je komunistička jugoslavija odredila da gospodin glembaj ima previše i da dio toga mora dati državi da bi ona dala " sirotinji " - ovijeh dana obama će odlučiti da gospodin buffet ima previše pa će mu propisati neki novi (do sada nepoznati porez) ili još lakše povećati postojeći porez da bi tim novcima pokrpao rupe u proračunu iz kojeg se isplaćuju različite naknade, pomoći i koješta za one koji nemaju. suštineske razlike nema, zakon tamo, zakon amo, jedino što je tito bio neumjeren i glembaja je ogolio skoro do kože

... i Glembaja " izazvala je večeras velik interes zagrebačke publike, koja je dugotrajnim pljeskom i ovacijama nagradila Ozrena Grabarića u ulozi Oliver a Urbana, Janka Rakoša kao Klanfara, Bojanu Gregorić...

Pa i onda kad se u završnici predstave, nakon smrti Ignjata Glembaja, Castellijeva odijeva u muško odijelo, pretpostavljam zato što prema Brezovčevu mišljenju samo žena s vlastitim kapitalom ima pravo nositi hla č e (usporedno je na sceni feminiziran lik njezina mrtvog muža Ignjata, odijevajući glumca Galiana Pahora u crnu večernju haljinu i štikle), dakle kad Castelli/Severina postane nježni mladi ć u crnom odijelu koga zajednički grle i kolju i tatica i sin, edipalno sukobljeni oko njezina tijela, onda ona zaista nije kriva za sudbinu koja je snalazi.

Svođenje Leonea u interpretaciji Alena Liverića na bespomoćnu lutku koja nespretno pjeva u basu eksplicitna je poruga domaćim intelektualcima (Liverić je jedan od mnogih talentiranih riječkih glumaca žrtvovanih na oltaru predstave), kao što je to i dodjela uloge Ignjata Glembaja scenski moćnom te sardonično dostojanstvenom Galianu Pahoru.

Leone, sin moćnog industrijalca Ignjata Glembaja, vraća se nakon 11 godina u roditeljski dom.

U centralnom dijelu predstave, gdje je besprijekorno izrežiran i izveden sukob Oca i Sina, Nacija i Leona Glembaja, Brezovec ne vidi da je Leoneov osjećajni striptiz scenski toliko moćan da nema potrebe prinuditi ga i na tjelesni striptiz.

Pokazao je širok dijapazon glumačkog potencijala: od Leonea Glembaja do Don Juana, od Hamleta do Marka Barića, a uspješan je bio i u interpretaciji omiljenih likova operete.

Taj se prizor u svemu prepoznaje analognim glasovitom drugom činu Krležinih Gospode Glembajevih, gdje se kroz konfliktni odnos staroga Glembaja i Leonea i strukturalno i psihološki upravo doslovno ponavlja spomenuti obrazac.

U drugom činu, verbalnom obračunu Leona i oca mu Ignjata Glembaja svi ti elementi dekora se znatno povećavaju, a umjesto tri sata sada je tu samo jedan.

Ostat će zapamćene njegove brojne kreacije velikih uloga dramskog repertoara, od kojih su možda najznačajnije one Krležinog Leonea Glembaja, Molierevog Don Juana, Shakespearova Hamleta, Marka Barića iz Begovićeve drame Bez trećeg, ali i princa Orlofskog iz Straussove operete Šišmiš, kao i šjor Bepa Pegule i Lešandra iz Tijardovićevih Male Floramye i Spli ' skog akvarela.

Utjelovio je i Don Juana, Leona Glembaja

Premijera Krležine građanske drame iz vremena nastanka " hrvatskih skorojevića i Glembaja " izazvala je velik interes zagrebačke publike, koja je dugotrajnim pljeskom i ovacijama nagradila Ozrena Grabarića u ulozi Olivera Urbana, Janka Rakoša kao Klanfara, Bojanu Gregorić Vejzović koja je glumila Melitu, Franju Dijaka kao Aurela, Jelenu Miholjević u ulozi Klare te Mirelu Videk koja je glumila Ledu.